Large 1200px bundza penazi money euro banknotes

Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima se nastoji pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.


Zakonske odredbe koje uređuju pitanje naknade štete u radnom odnosu fragmentirane su u nekoliko zakona, a važan je doprinos dala i sudska praksa tumačenjem određenih pojmova. Naknada štete u radnom odnosu nije u cijelosti uređena Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 u daljnjem tekstu ZR). U Zakonu o radu, pravo na naknadu štete spominje se u 6 osnovnih odredbi: odgovornost radnika (unutar koje se uređuje i unaprijed određeni iznos naknade štete, regresna odgovornost radnika te smanjenje ili oslobođenje od naknade štete), odgovornost poslodavca i agencijski rad. Također, Zakon o radu propisuje i određene posebne slučajeve naknade štete a to su: povreda zakonske zabrane utakmice, izvanredni otkaz, naknada štete kod sudskog raskida ugovora o radu, naknada štete kod nezakonito poduzetog ili organiziranog štrajka ili lock out-a, povreda prava na slobodno udruživanje, povreda obveze iz kolektivnog ugovora.

Mjerodavne propise koji uređuju naknadu štete u radnom odnosu moguće je sistematizirati u tri grupe: 1. mjerodavni propisi za građanskopravnu odgovornost i popravljanje štete, 2. mjerodavni propisi za štetu u vezi prijavljivanja nepravilnosti kršenja zakona i drugih propisa koja su povezana s obavljanjem poslova kod poslodavca, 3. mjerodavni propisi za socijalna prava (u slučaju ozlijede na radu i profesionalne bolesti). Pravila o odgovornosti i oslobođenju naknade štete u radnom odnosu moguće je i sažeti prema tome tko je štetu počinio pa tako razlikujemo ova četiri slučaja: 1. štetu je počinio radnik poslodavcu, 2. poslodavac radniku, 3. radnik trećoj osobi, 4. treća osoba radniku. U ovom ćemo se članku osvrnuti na slučajeve kada je štetu počinio radnik poslodavcu i poslodavac radniku.

Radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi (čl. 107. st.1. ZR). Pretpostavke odgovornosti radnika su: 1. nastala šteta koja može biti imovinska (obična šteta ili izmakla korist) ili neimovinska (povreda prava osobnosti), 2. uzročna veza, 3. da je šteta nastala na radu ili u vezi s radom te 4. krivnja radnika. Postojanje funkcionalne veze između radno-pravnog položaja radnika i štete veoma je važna zbog toga što u slučaju da ona ne postoji, odnosno da nije vezana za poslove radnog mjesta niti je nastala u vezi s radom, radnik će odgovarati prema pravilima Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu ZOO) za sva tri stupnja krivnje dok u slučaju postojanja funkcionalne veze ne odgovara za običnu nepažnju koja je rizik koji snosi poslodavac. Pojednostavljeni slikoviti primjeri za postojanje funkcionalne veze bili bi sljedeći; funkcionalna veza postojala bi u slučaju da konobar tijekom posluživanja u restoranu razbije tanjure no ona ne postoji ako primjerice radnik poslodavcu razbije tanjure tijekom privatnog druženja u poslodavčevoj vikendici. U praksi je moguće da štetu ne uzrokuje samo jedan radnik već više njih te je u tim slučajevima moguće odrediti njihovu odgovornost prema doprinosu, u jednakim dijelovima ili solidarno. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao (čl. 107. st. 2. ZR). Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima (čl. 107. st. 3. ZR). Međutim, ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, za štetu odgovaraju solidarno (čl. 107. st. 4. ZR), što znači da se vjerovnik može naplatiti od bilo kojeg od njih po svom izboru u cijelosti

Kako bi se postupak isplate naknade štete pojednostavio i u konačnici ubrzao, Zakon o radu predviđa i mogućnost unaprijed određenog iznosa naknade štete koji se može ugovoriti unaprijed za određene štetne radnje ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove. Nastavno na primjer s razbijanjem tanjura i konobarom, moguće je unaprijed utvrditi fiksne iznose za razbijanje ili oštećivanje svog posuđa u restoranu. Štetne radnje i naknade mogu se predvidjeti i kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. U slučaju da je šteta uzrokovana štetnom radnjom veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete (čl. 108. ZR). Također, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi uvjeti i način smanjenja ili oslobađanja radnika od dužnosti naknade štete (čl. 110. ZR). Svakako je važno skrenuti pozornost na zabranu uskrate isplate plaće odnosno zabranu prijeboja ako radnik ne bi htio dobrovoljno namiriti štetu, u tim slučajevima poslodavac će morati ostvarivati svoja prava putem suda. Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Radnik ne može suglasnost dati prije nastanka potraživanja (čl. 96. ZR)

Razlikujemo situacije kada je radnik pretrpio štetu na radu ili u vezi s radom ili kada je šteta radniku nastala povredom prava iz radnog odnosa. Poslodavac je dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja. Poslodavac je dužan upoznati radnika s opasnostima posla koji radnik obavlja. Poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika te sprječava nastanak nesreća. Ako je poslodavac preuzeo obvezu smještaja i prehrane radnika, pri izvršenju te obveze mora voditi računa o zaštiti života, zdravlja i ćudoređa te vjeroispovijesti radnika (čl. 28. ZR). Tako bi primjer štete nastale na radu zbog povrede obveze poslodavca da štiti život, zdravlje i ćudoređe radnika bio pad građevinskog radnika sa skele zbog njezina neodržavanja. Pravo na naknadu štete koju je radnik pretrpio na radu ili u vezi s radom odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (čl. 111. ZR). Primjer štete radniku nastale povredom prava radnika iz radnog odnosa bila bi uskrata prava radnika da izvanrednim otkazom otkaže ugovor o radu. Radnik koji koristi pravo na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopust trudnice ili majke koja doji dijete, te dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju ili kojem ugovor o radu miruje do treće godine života djeteta u skladu s posebnim propisom, može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom (čl. 35. st. 1. ZR). Također su i povreda prava na godišnji odmor, povreda prava osobnosti (mobbing), povreda prava na tjedni ili plaćeni odmor, nezakonit otkaz primjeri kada će poslodavac snositi odgovornost zbog povrede radnikovih prava.

Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku uređena je općim propisima obveznog prava odnosno Zakonom o obveznim odnosima koji propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odnosno, odgovara se samim time što je šteta nastala i nije bitno tko je kriv. Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom (čl. 1045. ZOO). Pritom je važno istaknuti kako namjeru i krajnju nepažnju oštećeni treba dokazati. Namjera i krajnja nepažnja stupnjevi su krivnje. S namjerom postupa onaj tko to čini znajući i hotimice te se zapravo zahtijeva volja i znanje. S krajnjom nepažnjom postupa onaj koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek primjerice vozač koji se upusti u pretjecanje a da se prethodno nije uvjerio da ne nailazi vozilo iz suprotnog pravca. Budući da zakon presumira običnu nepažnju, koja je blaži stupanj krivnje od krajnje nepažnje i namjere, oštećeni mora dokazati da je onaj koji je štetu prouzročio postupao s namjerom odnosno krajnjom nepažnjom.

Sumirano, pretpostavke odgovornosti poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom su: 1. šteta, 2. šteta uzorkovana na radu ili u vezi s radom, 3. uzročna veza, 4. odgovornost poslodavca koja ovisno o činjenici je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja poslodavca (čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO) - subjektivna odgovornost (po kriteriju krivnje) ili kao posljedica opasne tvari ili djelatnosti prema ZOO (čl. 1045. st. 2. i 3. ZOO) ili posebnom zakonu, primjerice Zakonu o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u daljnjem tekstu ZZR) - objektivna odgovornost (po kriteriju uzročnosti). Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. st. 1. ZZR). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR).

Sudska je praksa tijekom godina pobliže definirala značenje štete nastale u procesu rada ili s radom u uskoj vezi pa tako službeni trening i slučaj bravara koji pili grane na visini po nalogu poslodavca jesu nastali u procesu rada dok fizički obračun između radnika privatne naravi i odlazak i dolazak s posla nisu. Zanimljiva je i presuda Županijskog suda u Zagrebu (Gž R-1052/14) koji je utvrdio da razbojnički napad koji je tužiteljica doživjela nakon završetka radnog vremena kada se vraćala kući s posla nema karakter štetnog događaja nastalog na radu, odnosno u vezi s radom, jer je utvrđeno da je tužiteljica napadnuta izvan prostorija poslodavca te u trenutku napada nije obavljala nikakve poslove niti radne zadatke a niti aktivnosti koje su funkcionalno povezane s radnim odnosom odnosno aktivnosti koje je inače obavljala po nalogu rukovoditelja/poslodavca.

Što se tiče štete koju je radnik pretrpio zbog povrede radnikovih prava, poslodavac odgovara po načelu krivnje. Krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (čl. 1049. ZOO). Pritom valja imati na umu da Zakon o obveznim odnosima propisuje pretpostavke kada određene osobe (primjerice nesposobne za rasuđivanje zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja) i situacije (nužna obrana, stanje nužde, otklanjanje štete od drugog, dopuštena samopomoć) neće odgovarati za štetu (čl. 1050. - 1053. ZOO). Oblici i opseg naknade štete, imovinske i neimovinske, u slučaju odgovornosti poslodavca zbog povrede radnikovih prava također su propisani Zakonom o obveznim odnosima. U slučaju povrede prava osobnosti, korisno bi bilo spomenuti da oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (čl. 1099. ZOO).


Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Žerjavićeva 6/II, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.unizg.hr/


Autor naslovne fotografije: Jozafát Vladimír Timkovič
Autorica teksta: Marina Domazetović

Pravna klinika


    Preporučite članak: