Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Pojam otpremnine može se definirati kao novčani iznos kojeg poslodavac plaća radniku kojem otkazuje ugovor o radu te ujedno i kao sredstvo ublažavanja štetnih posljedica za radnika tako da mu osigurava prihode. Zakon o radu1 propisuje zakonsku obvezu poslodavca na isplatu otpremnine2. Ta zakonska obveza postoji kada poslodavac radniku otkazuje ugovor nakon dvije godine neprekidnog rada. Radnik ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa. Međutim, radnik neće imati pravo na otpremninu ako mu poslodavac otkazuje zbog razloga uvjetovanih njegovim ponašanjem odnosno zbog njegove krivnje. ZOR određuje minimalni iznos otpremnine, a drugim izvorima se to može urediti i povoljnije za radnika. Dakle, propisano je da se otpremnina ne smije odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne bruto plaće koju je radnik ostvario tri mjeseca prije prestanka ugovora i to za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Također, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drugačije. To je u skladu s načelom in favorem laboratoris odnosno u korist radnika, prema kojem, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo3. Osim zakonske obveze poslodavca na isplatu otpremnine, obveza na isplatu otpremnine može se urediti i kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu, ugovorima o radu, pojedinačnim odlukama poslodavca i sporazumima. Sukladno razlogu i svrsi, osim otpremnina koje se isplaćuju zbog poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza, mogu se ugovoriti i otpremnine zbog ranijeg umirovljenja, poticajne otpremnine za radnike koji dobrovoljno pristanu na prestanak radnog odnosa u cilju restrukturiranja poslodavca, sporazumne otpremnine i otpremnine za odlazak u mirovinu4. Tu je vidljiva ideološka karakteristika otpremnine kao nagrada radniku za vjernost poslodavcu te kao način učinkovitog upravljanja ljudskim resursima.
Kao jedan od predviđenih načina prestanka ugovora o radu je sporazum radnika i poslodavca. Zakon propisuje da taj sporazum mora biti zaključen u pisanom obliku upravo radi sigurnosti obje ugovorne strane. S obzirom na to da ugovor o radu predstavlja dvostrani pravni posao, sporazumni raskid ugovora predstavlja dvostrano obvezni akt kojim je izražena suglasnost volja radnika i poslodavca za raskidom ugovornog odnosa. To znači da druga strana nije dužna pristupiti takvom sklapanju ako to ne odgovara njenoj volji i interesima. Zbog toga je potrebno pažljivo proučiti odredbe sporazuma te se savjetovati u vezi svojih mogućnosti. Dakle, ako postoji suglasnost volja obje strane, sporazumom će se regulirati sve okolnosti vezane za prestanak radnog odnosa. Zakonom nije propisana obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog raskida, ali tu obvezu mogu stvoriti ugovorne strane same, sporazumom, jer im to omogućava sloboda ugovaranja. Također, obveza na otpremninu može biti izrijekom određena ugovorom o radu upravo u slučaju sporazumnog raskida. Kad se obveza isplate otpremnine ugovori, takva je otpremnina u ukupnom isplaćenom iznosu plaća radnika te je poslodavac obvezan na ukupni iznos obračunati i uplatiti sve propisane doprinose iz plaće i na plaću, te porez na dohodak i mogući prirez. Što se tiče sporazuma, poslodavac i radnik mogu ugovoriti povoljniji iznos primjerice u visini jedne bruto plaće za svaku godinu, mogu ugovoriti da se otpremnina određuje za povoljnije godine radnog staža npr. za ukupne godine radnog staža u djelatnosti, a ne samo za radni staž kod poslodavca, te mogu ugovoriti iznos bez ograničenja od najviše šest mjesečnih plaća5. Važno je da ugovorne strane pronađu zajedničke točke i time zadovolje svoje ponekad suprotstavljene interese te izbjegnu sukobe.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Žerjavićeva 6/II, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.unizg.hr/
Preporučite članak: