Large laptop 3373638 1920

Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima se nastoji pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.


Radničko vijeće predstavlja institut Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZOR) koji radnicima daje mogućnost da kod poslodavca sudjeluju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima. Osnivanjem radničkog vijeća radnici si stvaraju priliku da, putem svojih predstavnika, odlučuju o pitanjima koja su za njih vrlo važna.

Postupak utemeljenja radničkog vijeća pokreće se na prijedlog sindikata ili najmanje dvadeset posto radnika zaposlenih kod određenog poslodavca (čl. 141. st. 2. ZOR). Broj članova radničkog vijeća određuje se s obzirom na broj zaposlenih kod poslodavca tako da se njihov broj kreće od jednog predstavnika na sedamdeset i pet zaposlenih pa sve do devet predstavnika na tisuću zaposlenih. Za svakih tisuću dodatnih zaposlenih broj članova radničkog vijeća se povećava za dva predstavnika (čl. 142. st. 1. ZOR).

Radnici biraju svoje predstavnike na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, gdje izabiru jednog ili više predstavnika koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa (čl. 141. st. 1. ZOR). Pravo birati i biti birani imaju svi radnici zaposleni kod određenog poslodavca (čl. 145. st. 5. ZOR). Birani ne mogu biti jedino članovi upravnih i nadzornih organa poslodavca i članovi njihovih obitelji te radnici koje poslodavac pisanom punomoći ovlasti da ga zastupaju u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (čl. 145. st. 2. ZOR). Nakon toga se utvrđuju liste kandidata i provode se izbori. Za člana radničkog vijeća izabran je onaj kandidat koji ostvari najviše glasova na izborima (čl. 147. st. 1. ZOR). U slučaju izbora dvoje ili više kandidata s istim brojem glasova, izabran je kandidat koji je duže neprekidno zaposlen kod poslodavca (čl. 147. st. 2. ZOR). Izborni prag iznosi 5% te lista koja ne dobije 5% glasova na izborima ne ulazi u radničko vijeće (čl. 147. st. 4. ZOR).

Prava radničkog vijeća

Među temeljna ovlaštenja radničkog vijeća smatramo zaštitu i promicanje interesa radnika zaposlenih kod određenog poslodavca i to savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem ili od njega opunomoćenom osobom, o pitanjima važnima za položaj radnika (čl. 148. st. 1. ZOR). Radničko vijeće pazi na poštivanje zakona o radu, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa (čl. 148. st. 2. ZOR), ono također pazi ispunjava li poslodavac uredno i točno obveze obračunavanja i uplaćivanja doprinosa u skladu s posebnim propisom, te u tu svrhu ima pravo uvida u odgovarajuću dokumentaciju (čl. 148. st. 3. ZOR). Nastavno na spomenuti članak, prema mišljenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, kod poslodavca kod kojega je utemeljeno radničko vijeće koje ima jednog člana, taj jedan (jedini) član radničkog vijeća ima ovlaštenje imenovati i predstavnika radnika u organu koji nadzire vođenje poslova kod istog poslodavca.

Među mnogobrojna prava i ovlasti radničkog vijeća možemo navesti kako je radničko vijeće ovlašteno na : 1) sklapanje sporazuma radničkog vijeća s poslodavcem, 2) nastupanja pred sudom, 3) suradnja sa sindikatima, 4) suodlučivanje i savjetovanje radničkog vijeća s poslodavcem i obrnuto.

  • Sklapanje sporazuma radničkog vijeća s poslodavcem

Radničko vijeće može s poslodavcem sklopiti pisani sporazum koji se primjenjuje neposredno i obvezno na sve radnike koji su zaposleni kod poslodavca a koji može sadržavati pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnog odnosa (čl. 160. st. 1. ZOR). Zakonodavac je tu postavio ograničenje kako se tim sporazumom ne mogu urediti pitanja plaća, trajanja radnog vremena te druga pitanja koja se redovito uređuju kolektivnim ugovorom, osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ovlaste stranke toga sporazuma (čl. 160. st. 3. ZOR).

  • Nastupanja pred sudom

Radničko vijeće može tužiti ili biti tuženo samo na temelju ovlaštenja, odnosno obveza utvrđenih zakonom/ima, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom (čl. 155. st. 1. ZOR). Na temelju te odredbe, kao i odredbi Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisuje kako položaj suparničara u parničnom postupku može imati i radničko vijeće. Suparničarstvo je institut koji postoji u parničnom postupku koji omogućava stranci koja se nalazi izvan spora između dvije strane, da se pridruži jednoj od stranaka jer ima pravni interes da ta stranaka uspije u sporu. U praksi bi to značilo primjerice da bi radničko vijeće moglo steći položaj suparničara u sporu između radnika i poslodavca.

Radničko vijeće, između ostalog, ima pravo u roku od devedeset dana od dana objave konačnih rezultata izbora, od nadležnog suda zahtijevati da u slučaju teške povrede obveze iz ZOR o provođenju izbora za radničko vijeće, koja je utjecala na rezultate izbora, poništi provedene izbore (čl. 162. st. 1. ZOR). Ako radničko vijeće ili neki njegov član teško povrijedi obveze iz zakona, drugog propisa ili kolektivnog ugovora, ili ako za vrijeme izbornog razdoblja, u odnosu na nekog člana nastupe zapreke za njegovo članstvo u radničkom vijeću, sindikati koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu zatražiti od nadležnog suda da raspusti radničko vijeće ili da isključi određenog člana, a isto može zatražiti i najmanje dvadeset pet posto radnika zaposlenih kod poslodavca ili poslodavac (čl. 162. st. 2. ZOR).

  • Suradnja sa sindikatima

Radničko vijeće, u svrhu zaštite i promicanja prava i interesa radnika, u punom povjerenju surađuje sa svim sindikatima koji imaju svoje članove zaposlene kod određenog poslodavca (čl. 153. st. 1. ZOR). Ako u radničko vijeće bude izabran radnik koji je ujedno i član sindikata, on može nesmetano nastaviti rad u sindikatu(čl. 153. st. 2. ZOR). Važno je skrenuti pozornost i na to da u slučaju da kod poslodavca nema radničkog vijeća, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane zakonom osim imenovanja predstavnika radnika u organ poslodavca.

  • Suodlučivanje i savjetovanje radničkog vijeća s poslodavcem i obrnuto

Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (čl. 150. st. 1. ZOR). Za potrebe donošenja tih odluka, poslodavac je, na zahtjev radničkog vijeća, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na izneseno mišljenje radničkog vijeća o odluci poslodavca. Među važnim odlukama smatramo primjerice: donošenje pravilnika o radu, prijenos poduzeća ili dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, kao i ugovora o radu radnika na novog poslodavca te o utjecaju takvog prijenosa na radnike koji su prijenosom obuhvaćeni, uvođenju nove tehnologije te promjena u organizaciji i načinu rada, noćnom radu, kolektivnom višku radnika itd. kao i ostale odluke na koje je to ovlašten zakonom ili kolektivnim ugovorom (čl. 150. st. 3. ZOR).

Poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o: 1) otkazu članu radničkog vijeća, 2) otkazu kandidatu za člana radničkog vijeća koji nije izabran, u razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenih konačnih rezultata izbora, 3) otkazu radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu radniku osobi s invaliditetom, 4) otkazu radniku s navršenih šezdeset godina odnosno starijem od šezdeset godina, 5) otkazu predstavniku radnika u organu poslodavca, 6) prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, 7) imenovanju osobe koja je ovlaštena nadzirati da li se osobni podaci radnika prikupljaju, obrađuju, koriste i dostavljaju trećim osobama (čl. 151. st. 1. ZOR).

Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen zakonom (čl. 150. st. 7. ZOR). Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu (čl. 150. st. 5. ZOR). Ako se radničko vijeće u tom roku ne očituje, smatra se da nema primjedbi i prijedloga (čl. 150. st. 6. ZOR). Svoje eventualno protivljenje odluci radničko vijeće mora obrazložiti (čl. 150. st. 8. ZOR).

Obveze radničkog vijeća

Što se tiče obveza koje ima radničko vijeće, ona su u zakonu dosta generalno postavljena. Tako npr. već u spomenutom članku 141. navodi se kako je jedna od zadaća radničkog vijeća i zastupanje kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa (čl. 141. st. 1. ZOR). Možemo reći, u grubim crtama, kako su prava koje radničko vijeće ima ujedno i njegove obveze jer prakticirajući svoje ovlasti ispunjava svoju ulogu u odnosu na one koji su ga izabrali, radnike.

Donekle konkretnije pravilo, iako nedovoljno konkretno, zakonodavac donosi u obvezi radničkog vijeća redovito obavještavati radnike i sindikat(e) o svome radu te primati njihove poticaje i prijedloge. Odredba je diskutabilna jer primjerice, radničko vijeće može primati prijedloge radnika zaposlenih kod poslodavca ali se jednostavno može oglušiti na njih. Postavlja se pitanje na koji način se može ostvariti obostrana komunikacija između radnika i radničkog vijeća kako bi se eliminirala jednostrana komunikacija radničkog vijeća prema radnicima. Intencija zakonodavca jest sigurno u propisivanju ove obveze bila u stvaranju međusobne komunikacije i suradnje jer upravo kroz te aktivnosti radničko vijeće mogu nastupati prema poslodavcu s jačim autoritetom.

Nadalje, što se tiče informacija koje članovi radničkog vijeća saznaju prilikom obavljanja svog posla u radničkom vijeću - dužni su čuvati kao poslovnu tajnu koju su saznali u obavljanju ovlaštenja, kako za tako i nakon isteka mandata (čl. 159. st. 1. i 3. ZOR). Poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese (čl. 159. st. 2. ZOR).

Iz navedenih prava i obveza radničkog vijeća dolazimo do spoznaje da se radi o važnom institutu sudjelovanja radnika u odlučivanju kod poslodavca koji omogućava radnicima da kroz jedno tijelo, kao što je radničko vijeće, pogotovo u situaciji kada je u trgovačkom društvu (poduzeću) prisutan veći broj sindikata i/ili radnika, sudjeluju u komunikaciji s poslodavcem . Upravo se kroz radničko vijeće stvara jedan „most“ prema poslodavcu s kojim on može komunicirati i surađivati s radnicima, s druge strane bi radničko vijeće trebalo predstavljati jedno tijelo koje će se neprestano brinuti za njihove interese.


Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Žerjavićeva 6/II, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr

*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.unizg.hr/

Izvor naslovne fotografije: Mobbing.hr
Autor teksta: Kristian Perković

Pravna klinika


    Preporučite članak: