Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Početak autorskog prava može se pronaći daleko u prošlosti. Vidljivo je već u institutu Rimskoga prava gdje je povezano s pravom vlasništva nad materijalom s kojim je autor i izradio neko djelo. Kasnije je veliki utjecaj na priznavanje autorskoga prava imao izum tiskarskog stroja. Tiskari su se morali zaštiti od neovlaštenog pretiskivanja, te su samo neki tiskari imali pravo tiskanja određenih djela. Tada se to pravo zvalo privilegij, a prvi ga je dobio Nijemac Johann von Speyer za tiskanje Ciceronove „Epistolae ad Familiares“.
Danas je autorsko pravo uređeno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21, dalje: ZAPSP). Autorsko pravo je pravo koje imaju stvaratelji odnosno autori književnih, znanstvenih i umjetničkih djela. Autor je fizička osoba koja je djelo načinila. To pravo autoru daje isključivu mogućnost korištenja njegova djela. Također, autor može drugome odobriti korištenje svojega djela i pravo na zaštitu svojih autorskih prava. Autorsko pravo da bi postojalo ne mora proći nikakav administracijski ili registracijski postupak. Autor ga ima samim time što je neko djelo stvorio, pretočio svoju ideju ljudskoga uma u djelo. Stvorio je nešto novo, originalno. Ako je više osoba izradilo jedno djelo, tada su oni koautori. Ako se radi o djelu koje je nedjeljiva cjelina, svim autorima pripada nedjeljivo autorsko pravo razmjerno prinosu. Ako su prinosi koautora samostalna djela, npr. autor teksta i autor glazbe, tada svaki od autora ima autorsko pravo na svojem prinosu. Odnos između koautora u pravilu je uređen ugovorom.
Pročitaj više: Ugovor o djelu
Autorsko djelo je intelektualna tvorevina koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Tu spadaju jezična djela, bila ona pisana, govorna ili računalni programi, glazbena djela, dramska djela, djela likovne umjetnosti, koreografska djela, djela arhitekture, fotografska djela, djela primijenjenih umjetnosti, kartografska djela.
No postoje i djela koja se ne smatraju autorskim djelom. Ideje, postupci, metode rada, matematički koncepti, otkrića, službeni tekstovi za informiranje javnosti iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva te dnevne vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija. Tvorevine narodne književnosti i umjetnosti u izvornom obliku nisu predmet autorskog prava, ali se za njih plaća naknada u državni proračun radi unaprjeđenja odgovarajućeg stvaralaštva s odgovarajućeg područja.
Autorsko pravo ne traje zauvijek, već ima svoja ograničenja. Kako će u pravilu svako djelo nadživjeti svojeg autora, tako i autorska prava ponajviše ovise o životu autora. Tako autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. Ako je djelo objavljeno pod pseudonimom tj. autor je ostao anoniman, tada autorsko pravo traje 70 godina od zakonite objave tog djela. Ako se radi o koautorima, rok od 70 godina računa se od smrti posljednjeg koautora. Prestankom autorskog prava djelo postaje javno dobro. Korištenje takvog djela je slobodno pod uvjetom poštivanja časti ili ugleda autora, poštivanja autorskog djela te uz priznanje autorstva.
Ugovor o autorskom djelu sredstvo je kojim se regulira korištenje autorskog djela. Sadržaj ugovora propisan je ZAPSP-om, prema kojem ugovor treba biti sklopljen u pisanom obliku. Ugovor treba sadržavati barem naziv djela na koje se odnosi, način korištenja te osobu ovlaštenu na korištenje autorskim djelom. Ugovor može biti sklopljen i za djelo koje još nije stvoreno, ali za koje se očekuje da će biti stvoreno. Korištenje pravom na osnovi djela koje još nije stvoreno je ništavo. Postoji i jedan izuzetak od općeg pravila ugovora u pisanom obliku, a odnosi se na mali nakladnički ugovor(ugovor o izdavanju i drugom iskorištavanju članaka, fotografija, crteža, videoisječaka i drugih autorskih priloga u dnevnom i periodičnom tisku, publikacijama ili elektroničkim publikacijama) koji ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.
Pročitaj više: Ugovor o radu na određeno vrijeme
Autor ima pravo na primjerenu i razmjernu naknadu za svako korištenje njegova autorska djela. Ako visina naknade nije određena ugovorom ili je njena visina određena neprimjereno, autor ima pravo zahtijevati primjerenu i razmjernu naknadu. Bitan je i način oporezivanja ugovora o autorskom djelu. Prema Zakonu o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22) stopa poreza na dohodak kojom se oporezuje porezna osnovica po osnovi drugog dohotka što bi bio autorski honorar iznosi 20%. Ako godišnji primitci po osnovi autorskih naknada zajedno s plaćom premašuju poreznu osnovicu od 360.000.00 kn onda će se oni oporezivati stopom od 30%.
Također se na autorske honorare obračunavaju doprinosi, i to doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje. Ipak postoje i autorski honorari na koje nije potrebno obračunavati doprinose, pa tako u slučaju autorskih honorara umjetnika kojima doprinose plaća nadležno ministarstvo te se tu obračunavaju jedino porez na dohodak i prirez.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Autori teksta: Judita Eva Dujić
Preporučite članak: