Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Često se događa da radnici svoja prava iz radnog odnosa ne uspiju ostvariti i zaštiti zbog neznanja i neupućenosti u relevantne propise. To je dijelom i posljedica odsutnosti teme radničkih prava, kako u medijima tako i u obrazovnom sustavu - stoga je vrlo važno upoznati ih s njihovim pravima i načinima kojima bi ih mogli zaštiti. Zahtjev za zaštitu prava radnika predstavlja jedno od glavnih sredstava u tome.
Zakon o radu (ZOR, NN 93/14, 127/17, 98/19) u članku 133. st. 1. propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, odnosno podnijeti zahtjev za zaštitu. Nakon što radnik podnese zahtjev, poslodavac nije dužan donijeti odluku o zahtjevu za zaštitu prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (čl. 133. st. 2. ZOR-a).
Propuštanje podnošenja zahtjeva za zaštitu prava može imati teške posljedice za radnika. Naime, kod zaštite radničkih prava izuzetno je važno napomenuti da je rok od petnaest dana prekluzivan, što znači da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom se pravo povrijedilo (čl. 133. st. 3. ZOR-a). Dakle, ako je poslodavac svojom odlukom ili na drugi način povrijedio ili onemogućio ostvarenje nekog prava iz radnog odnosa, ostvarenje tog prava radnik najprije treba tražiti od poslodavca.
Vrlo je važno znati od kada se počinje računati rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika. Zakon o obveznim odnosima (ZOO, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka (čl. 300. st. 1. ZZO-a). Shodno tome, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva računa se od prvog sljedećeg dana nakon dana dostave odluke kojom je povrijeđeno radnikovo pravo. Uzmimo za primjer da je radnik 15. srpnja od poslodavca dobio odluku o otkazu ugovora o radu. Rok za podnošenje zahtjeva počinje teći od 16. srpnja, te završava 30. srpnja.
Ako je radnik odbio primiti odluku o otkazu ugovora o radu (odnosno neko drugo pismeno za koje smatra da dovodi do kršenja njegovih prava), Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da rok za traženje zaštite povrijeđenog prava kod poslodavca počinje teći od trenutka kad je radnik odbio primiti odluku o otkazu ugovora o radu. Nadalje, u sudskoj praksi zabilježeno je i stajalište Županijskog suda u Zagrebu prema kojem se smatra da je radniku uredno dostavljena odluka o otkazu kad je odluku pročitao i vratio, odbivši, pritom, potpisom potvrditi njezin primitak. Dakle, činjenica da je radnik odbio primiti dostavu odluke, ne znači da dostava nije pravno valjana. Naprotiv, za radnika će početi teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava.
Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava ne mora podnositi radnik koji traži naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa, a na radnike koji prema Zakonu o radu traže zaštitu dostojanstva, navedene odredbe o sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa ne primjenjuju se.
Nadalje, ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana okončanja toga postupka (čl. 133. st. 4. ZOR-a). Radnik, dakle, neće izgubiti pravo na podnošenje tužbe sudu ako se on, zbog obveznog provođenja mirnog rješenja nastalog spora, prvo obratio tijelu koje je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeno kao tijelo nadležno za rješavanje spora mirnim putem (npr. Hrvatska udruga za mirenje), a koje je pokušavalo riješiti spor i pri tome je postupak provodilo dulje od vremena određenog u Zakonu o radu. Tek nakon što to tijelo provede i (neuspješno) dovrši postupak, radniku počinje teći rok od 15 dana za podnošenje tužbe sudu. Budući da je primjena za radnika najpovoljnijeg prava jedno od glavnih načela Zakona o radu, trebalo bi imati u vidu da bi za radnika svakako najpovoljnije bilo riješiti spor mirnim putem, a sudski postupak pokrenuti tek ako se poslodavac po primitku zahtjeva istom oglušio ili ga odbio usvojiti te potvrdio svoju prvotnu odluku.
U jeku epidemije koja je pogodila svijet države na različite načine pokušavaju zaštititi radna mjesta. Jedna od mjera koju provodi hrvatska Vlada je potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (Covid–19). Brojni korisnici tih potpora su bez pristanka zaposlenika promijenili njihovu ugovorenu plaću na minimalni iznos plaće propisan zakonom. To je jedan od primjera kada se može podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika.
Još jedan primjer primjene zahtjeva za zaštitu prava radnika je prilikom rada od kuće. U tom slučaju poslodavac je obvezan osigurati uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, te radnom vremenu. Budući da se veliki broj poslodavaca u tijeku pandemije Covid-19 odlučio za takav način rada, povećala se i mogućnost podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika, ukoliko poslodavac ne osigura potrebna sredstva za rad, dakle tehničku opremu koja je potrebna za obavljanje rada kao što su službeni laptop, mobitel, printer i sl. Ako bi radnik koristio svoju opremu za rad, poslodavac bi radniku trebao nadoknaditi troškove koje bi imao u vezi s time, kao i naknadu drugih troškova koje će radnik imati za obavljanje posla poput troška struje, interneta, vode, telefona, u protivnom radnik može podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Izvor naslovne fotografije: Pikist
Preporučite članak: