Large seksualno uznemiravanje

Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima se nastoji pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.


Spolno uznemiravanje definirano je u čl. 2. st. 1 t. d Direktive 2006/54/EZ i čl. 2. st. 1. t. d Direktive 2004/113/EZ kao oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog postupanja seksualne prirode koji ima svrhu ili učinak u povredi dostojanstva osobe, osobito ako uzrokuje zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Zakonom o suzbijanju diskriminacije spolno uznemiravanje definirano je na sličan način kao ''svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne  naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje''.

U usporedbi s uznemiravanjem koje se definira kao svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od zakonom zabranjenih osnova koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, a koje se zasniva na spolu, kod spolnog uznemiravanja uznemiravanje se zasniva na seksualnosti osobe. Spolno je uznemiravanje moguće bez obzira na spolnu orijentaciju uznemiravatelja ili žrtve. Pod verbalno spolno uznemiravanje mogu se podvesti različiti primjeri neželjenih i socijalno neprihvatljivih komentara o spolnosti neke osobe, njezinim dijelovima tijela, odjeći i sl. Pod neverbalno spolno uznemiravanje može se podvesti stavljanje u radnim prostorijama slike naglašenog spolnog sadržaja, izlaganje predmeta s neželjenim sadržajem i sl. Pod fizičkim spolnim uznemiravanjem podrazumijevaju se neželjeni fizički dodiri uznemiravanog od strane uznemiravatelja. Budući da se radi o obliku diskriminatornog ponašanja kao takvo propisano je i kaznenim djelom protiv ugleda i časti.

Kazneni zakon propisuje da spolno uznemiravanje čini onaj tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje. Za navedeno je kazneno djelo propisana zatvorska kazna u trajanju do dvije godine. Žrtva spolnog uznemiravanja na radnom mjestu kazneni progon pokreće po prijedlogu, odnosno prijedlog za progon podnosi se nadležnom državnom odvjetništvu. Ako pak je takvo kazneno djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njene dobi ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik i potrebno je podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja. Za kaznena djela koja se progone po prijedlogu, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja.

Konkretno, to u praksi znači da žrtve spolnog uznemiravanja, u roku od najviše tri mjeseca od trenutka kad su doživjele spolno uznemiravanje, moraju podnijeti prijedlog za progon počinitelja, a ukoliko to ne učine u navedenom roku, njihova prijava će biti odbačena. Postojećim zakonskim rješenjem upravo se, zbog kratkoće roka, obeshrabruje žrtve spolnog uznemiravanja da prijavu podnesu, jer će ona nakon isteka tako kratkog roka ionako biti odbačena, a eventualne negativne posljedice, ali i stigmu, snosit će žrtva, a ne počinitelj spolnog uznemiravanja.

Spolno uznemiravanje vrlo je često na radnom mjestu, a primjeri spolnog uznemiravanja su brojni: koketiranje i udvaranje, komentiranje fizičkog izgleda djelatnika na poslu, započinjanje razgovora o intimnim i seksualnim temama, direktni ili indirektni pozivi na određene seksualne aktivnosti, neželjeno dodirivanje, štipanje, predlaganje spolnog odnosa kao uvjet za napredovanje na radnom mjestu i sl., zato je Zakonom o radu propisan postupak zaštite dostojanstva radnika u slučaju uznemiravanja i spolnog uznemiravanja. Tako se propisuje da će se sam postupak predvidjeti posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća ili pravilnikom o radu. Poslodavac ima obvezu zaštite radnika od svakog oblika uznemiravanja, a poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja će osim njega primati i ispitivati pritužbe vezane uz povredu dostojanstva radnika na radnom mjestu. Poslodavac, odnosno povjerenik za zaštitu dostojanstva mora u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

Pravo je radnika, da ako u gore predviđenom roku, poslodavac ne poduzme nikakve mjere kako bi se prekinulo spolno uznemiravanje, prekinuti rad do trenutka dok mu se ne osigura zaštita, ali mora u daljnjem roku od 8 dana zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom. Ako radnik odbije izvršavati radnje koje imaju učinke uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja to ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju, suprotno tome ponašanje koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje je povreda radnog odnosa. Ako bi postojale okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati da će poslodavac zaštiti dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

Za vrijeme prekida rada zbog spolnog uznemiravanja radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je u tom razdoblju radio. Ako bi se pravomoćnom sudskom odlukom utvrdilo kako nije došlo do povrede dostojanstva radnika, poslodavac bi mogao potraživati povrat isplaćene naknade plaće. Važno je naglasiti da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva tajni što bi svakako trebalo djelovati poticajno na žrtve da prijavljuju diskriminatorna ponašanja.


Izvor naslovne fotografije: Sexual Harassment against women
Autorica teksta: Ivana Bušić

Pravna klinika


    Preporučite članak: