Od građanskog časopisa Focus i “Društva za pretvorbu nekretnina u rentu" do opskurnog glasila još opskurnije maoističke MLPD, mnogi suvremeni promatrači upozoravaju da bi glavni grad njemačke pokrajine Baden-Württemberg, rodno mjesto automobila, mogao doživjeti sličnu sudbinu kao glavni grad američkog Michigana, nekoć poznat kao i “Motor City”.
Gradonačelnik osporava tvrdnje i smiruje: “Ne vjerujem da će Stuttgart postati novi Detroit.” No, zašto se uopće postavlja pitanje koje se prije deset godina još činilo suludo, (slično američkoj invaziji Grenlanda)? I kakve veze to ima s novim vladinim izdavanjem 03 milijarde eura za subvencioniranje kupnje oko 800.000 novih električnih automobila, sa subvencijama između 1.500 i 6.000 eura po kućanstvu?
Prije nego odgovorimo na ta pitanja, trebamo razumjeti kakvi su se ekonomski i društveni procesi odvili u Detroitu i SAD-u tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i po čemu sliče današnjim uvjetima u Stuttgartu i Njemačkoj.
Što se dogodilo u Detroitu?
Detroit, nekadašnji svjetski epicentar autoindustrije, danas je sinonim za urbani kolaps. No, njegov pad nije bio trenutačan, već dugotrajan proces raspada koji je kulminirao 2013. najvećim općinskim bankrotom u povijesti SAD-a. Iste godine je detaljniju analizu objavio Marko Biočina u svom članku “Povijest propasti - smrt rodnog grada kapitalizma”, objavljenom u Večernjem listu. Ukratko, ključni čimbenici propasti bili su:
Deindustrijalizacija i odlazak "Big Three" (velikih triju) firmi: GM, Ford i Chrysler, koji su u tridesetim godinama prošlog stoljeća revolucionirali proizvodnju automobila s montiranjem prvih proizvodnih linija. No, od sedamdesetih godina, proizvodnja se masovno selila u jeftinije, sindikalno slabije organizirane regije i predgrađa, a potom i u inozemstvo, dok je japanska konkurencija uzimala sve veći tržišni udio.
Bijeg stanovništva i rasna segregacija također su igrali ulogu. Nakon smrtonosnih gradskih nemira 1967. uslijedilo je masovno iseljavanje bijelog stanovništva. Broj stanovnika pao je s vrhunskih 1.85 milijuna 1950. na oko 680.000 2015. godine, što je dokrajčilo poreznu osnovicu.
Uz propuste vlasti, grad je ostao zarobljen u začaranom krugu smanjenih prihoda, rastućih socijalnih troškova, korupcije i nemogućnosti prilagodbe, s rezultatom skoro postapokaliptičnog pejzaža napuštenih tvornica i kuća, sličan onome u našem (također deindustrijaliziranom) djelu Europe.
Na kraju se grad i njegove vlasti nisu uspjele prilagoditi nemilosrdnim snagama globalizacije i strukturnih promjena koje ju prate, a gubitak radnih mjesta i s njima perspektive su (kao i često) predstavljali plodno tlo za desničarsku politiku. Tako je Donald Trump već 2016. osvojio inače demokratski Michigan, pa ponovno i 2024.
Što se događa u Stuttgartu?
Danas ne samo Stuttgart stoji na raskrižju koje podsjeća na Detroitske prekretnice, već i cijelokupna njemačka industrija, iako u znatno drugačijem kontekstu. O prvom (legalnom) štrajku u tvornici Forda u Kölnu smo već pisali, isto kao i o borbi Volkswagenovih zaposlenika u Wolfsburgu. No, Köln i Wolfsburg se nalaze na zapadu zemlje, a razvoj događaja u Stuttgartu i južnoj Njemačkoj trebali bi se promatrati s dodatnom pažnjom.
Naime, povijest automobila u Stuttgartu, kojeg često nazivaju "glavnim gradom automobila” i široj regiji počinje još u 19. stoljeću kao kolijevka modernog vozila od koje se razvija u svjetski centar sportskih vozila i drugih industrija. No, danas se cjelokupna regija, koja je generacijama profitirala od te industrijske mreže, (a zajedno s njom i regije u kojima su investirane tvorničke plaće kao što je i Hrvatska) suočava se najtežom transformacijom u svom postojanju.
Ta kriza nije izazvana samo odlaskom proizvodnje, koji traje već od devedesetih, već strukturnom transformacijom same industrije - prijelazom s motora s unutarnjim izgaranjem na elektromobilnost i digitalizaciju. Ova promjena zahtijeva manje radne snage i drugačije vještine, pa u kapitalizmu logično slijedi gubitak radnih mjesta, da se ne bi slučajno smanjile profitne marže.
Na to da smanjenje broja radnih mjesta nije prolazni gospodarski pad, već izraz duboke strukturne krize, ukazuje i pokrajinska gospodarska ministrica Nicole Hoffmeister-Kraut (CDU): "Proizvodnja u Baden-Württembergu postala je preskupa. Više nismo konkurentni.", rekla je.
Ta nelikvidnost očituje se u bilancama: njemački premium proizvođači bilježe najnižu dobit već 16 godina zaredom. Pritisak na troškove prenosi se i na dobavljače: Bosch govori o godišnjem "troškovnom jazu" od 2,5 milijardi eura samo u sektoru dobavljača. Slabost na ključnim tržištima Kine i SAD-a te golem napor potreban za transformaciju prema elektromobilnosti dodatno pogoršavaju situaciju.
Sindikat spašava dan?
Problemi na kĺjučnim tržištima, slabost u Kini i SAD-u te dodatni teret američkih carina, “prisilili” su (kapitalističkom logikom) i Mercedes-Benz na strog program štednje. Kako bi (još) povećala profitabilnost i postala „otpornija na vremenske uvjete“, tvrtka je prošle veljače pokrenula mjere kojima planira uštedjeti „nekoliko milijardi eura godišnje“ u svim troškovnim kategorijama.
A jedan od glavnih stupova štednje su - radnici. Mercedes je s Radničkim vijećem dogovorio paket s programom otpremnina vrijednim oko pet milijardi eura, namijenjenim zaposlenicima u neizravnim područjima poput administracije, no odbija otkriti koliko je zaposlenika u Njemačkoj već napustilo tvrtku, naglašavajući da cilj nije „naginjanje“ u otpuštanjima, već postizanje financijskih ciljeva.
Posljedice ovih mjera već se odražavaju na rezultatima. Prilagođeni operativni profit (EBIT) u trećem kvartalu pao je na 2 milijarde eura, što je 500 milijuna manje nego godinu prije. Od ukupno 1,34 milijarde eura jednokratnih troškova koji su prilagođeni iz rezultata, čak 876 milijuna eura otpada na troškove smanjenja broja zaposlenika u Njemačkoj i štednju u inozemstvu.
I dok se koncernski menadžmenti zalažu za fleksibilizaciju i smanjenje troškova, radnički savjeti i sindikati bore se za očuvanje radnih mjesta i zadržavanje proizvodnje u Njemačkoj. U prvoj liniji to je IG Metall, najveći njemački sindikat po broju članova i (možda zbog toga, možda usprkos) među najborbenijima.
A dok se Božić bližio, u Porscheu nije vladalo blagdansko raspoloženje. Prema članku objavljenom 10. prosinca 2025. u Süddeutsche Zeitung, uprava razmatra premještanje cijelih serija modela i dijelova pogona u zemlje s nižim troškovima rada, te smanjivanje broja zanatlija. Predsjednik radničkog savjeta Ibrahim Aslan zahtijevao je tada jamstvo za zaposlenje najmanje do 2035. godine. Inače, tek je prošle veljače Porsche postigao dogovor s radničkim predstavnicima o prvom paketu štednje, kojim je predviđeno “socijalno prihvatljivo” ukidanje 1900 radnih mjesta u regiji Stuttgart do 2029. godine, uz istovremeni prestanak ugovora za oko 2000 zaposlenika na određeno vrijeme.
Međutim, predsjednik radničkog vijeća Aslan upozorava da novi zahtjevi menadžmenta ugrožavaju same njemačke lokacije Porschea. On ističe da je ugrožen "svaki četvrti radni stol" u tvrtki, što se odnosi na glavni pogon u Stuttgartu, razvojni centar u Weissachu i druge manje lokacije s ukupno oko 23.000 zaposlenih. Time bi dugoročno čak preko 5500 poslova moglo doći u pitanje.
Što se tiče svjetski poznatog Boscha, u Reutlingenu nedaleko Stuttgarta je IG Metall u siječnju uspio smanjiti planirane rezove s 1.100 na 950 radnih mjesta i osigurati ulaganja. Bosch je naveo da će se radna mjesta smanjivati "što je više moguće socijalno prihvatljivo, putem ponuda za starije djelatnike i prijevremeni umirovljenički staž, dobrovoljnih otpremnina, interne prenamjene zaposlenika te nepopunjavanja upražnjenih radnih mjesta".
Istodobno je najavio ulaganje od oko 650 milijuna eura u Reutlingen u narednim godinama. Lokacija će se u budućnosti prvenstveno usredotočiti na proizvodnju i razvoj poluvodiča. "Otkaz od 950 zaposlenika je bolan," kazao je Thorsten Dietter, predsjednik Radničkog savjeta Boscha u Reutlingenu. Ipak, rezultat je prema njegovim riječima orijentiran budućnosti zahvaljujući dogovorenim ulaganjima. Claudia Hülsken, predsjednica ogranka IG Metall Reutlingen-Tübingen, isticala je: "Smanjenje broja radnih mjesta ostaje težak udarac za mnoge ljude i cijelu regiju."