To da hrvatsko zdravstvo ima ogromnih problema nije tajna. No jeste li znali da 20 do 25 posto sustava čine tzv. nezdravstveni radnici? “Moram posebno naglasiti da ti radnici imaju najmanje plaće u odnosu na sve javne službe. Osim što spremačice koje imaju koeficijent 0,601 imaju plaću ispod minimalne plaće, sada su se u istoj situaciji našli i radnici sa srednjom stručnom spremom – kuhari, informatičari, električari, vodoinstalateri, koji imaju koeficijent 0,776 pa primaju od 14 kn (2 eur) do 28 kn (4 eur) veću plaću od minimalne", rekao je za Radnička prava sindikalist Stjepan Topolnjak.
Mora da nije lako ministru zdravstva Viliju Berošu ovih dana. Na sve ga se strane proziva i zaziva, od muke ne zna di bi prije, ali stigne javnosti usputno dobaciti da oni koji ga pozivaju na odgovornost "možda imaju druge motive". Mislimo ovdje najrecentnije na odvjetnicu Linu Budak, koja je nedavno u javnost izašla sa hororičnim svjedočanstvom o saznanju da ima rak sedam mjeseci nakon obavljanja pretrage kojom je bolest potvrđena. Prosvjedovalo se nedavno u Zagrebu i povodom šest mjeseci od smrti novinara Vladimira Matijanića – okupljeni su poručili da ne kane odustati od istrage o propustima u Matijanićevu liječenju, kao ni od smjene ministra Beroša. Vrijeme brzo guta prostor za refleksije, al’ javnost se još uvijek može prisjetiti i agonije koju je lani proživjela Mirela Čavajda, neuspješno obilazeći zagrebačke bolnice kako bi ostvarila zakonom zajamčeno pravo na pobačaj.
Propustima u zdravstvu kao da nema broja, što ne čudi jer sistem koji stoji na krivim nogama nema kako drugačije nego svako malo teturati i posrtati, trti šta mu se nađe na putu. Zadnjih su godina sve učestaliji i javni istupi i protesti radnika i radnica u zdravstvu, ponajviše liječnika i medicinskih sestara, a o čemu smo često izvještavali na Radničkim pravima. Pisali smo i o problemu paralelnog rada liječnika u privatnom i javnom sektoru, potrebi da se liječnicima u javnom zdravstvu osiguraju bolji radni uvjeti i zabrani rad u privatnom sektoru kako bi svaki pacijent imao dostupnu i pravovremenu zdravstvenu zaštitu.
Dodatno urušavanje urušenog sustava
Malo smo se, međutim, i mi i većina domaćih nam medija bavili problemima “ostalih” radnika i radnica u zdravstvenom sustavu, a poticaj da se te teme dotaknemo bio nam je nedavni protest kod Beroša na Ksaveru. Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara te Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrb (dva najveća sindikata u zdravstvu) prosvjedovala su početkom februara pred zgradom resornog ministarstva, upozorivši da će štrajkati ako se nastave ignorirati njihovi zahtjevi. Uslijed pregovora o novom kolektivnom ugovoru, pred zgradu ministarstva došle su medicinske sestre i tehničari, administratori i čistačice – njih pedesetak iz čitave zemlje.
Na prosvjednom su skupu istaknuli da Ministarstvo zdravstva ne poštuje odredbe granskog kolektivnog ugovora i nije riješilo pitanje koeficijenata za medicinske sestre i tehničare te nemedicinske radnike u zdravstvenom sustavu. Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća strukovnog sindikata sestara i tehničara koji ima više od 10 tisuća članova i članica, upozorila je na nerješavanje problema radnog preopterećenja i manjka medicinskih sestara i tehničara.
Sindikalni čelnici medijima su kazali da se njihove zahtjeve ignorira, da se dokumenti donose jednostrano – u kolektivnim pregovorima zapravo nema pregovora nego im se samo prezentiraju gotove odluke. Naveli su da su nebrojeno puta tražili hitno rješavanje Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u djelatnosti zdravstva, a kao odgovor dobili su samo "šutnju administracije". Iz resornog su ministarstva sindikatima pak poručili da su ih pozvali na dijalog, kao i da je održano više sastanaka na kojima su sudjelovali sindikalni predstavnici. Iako nisu porekli da su pozvani u Ministarstvo na razgovor, sindikalisti su konstatirali da u te razgovore ne polažu nadu dok za pregovaračkim stolom ne ugledaju ministra Beroša. Ako se to uskoro ne dogodi, najavili su veliki štrajk.
Više od 14 tisuća “ostalih” radnica i radnika
Na sramotno niske i za dostojanstven život nedostatne plaće “ostalih” radnika u zdravstvu na prosvjedu je upozorio Stjepan Topolnjak, predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske (SSZSSH), s kojim razgovaramo i za ovaj tekst. Topolnjaka prvo pitamo tko su sve radnici i radnice u javnom zdravstvenom sustavu osim liječnika i medicinskih sestra.
“Imamo ostale zdravstvene radnike, u koje spadaju laboratorijski tehničari, ing. radiološke dijagnostike, fizioterapeutski tehničari, fizičari, kemičari, klinički psiholozi, logopedi specijalisti. Osim navedenih zdravstvenih radnika u sustavu djeluju i nezdravstveni radnici i radnice, koji su svi svrstani u čl. 1 Uredbe o koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a koji su također neophodni za funkcioniranje zdravstvenog sustava”, objašnjava nam Topolnjak.
Među te radnike spadaju kuhari i kuharice koji osiguravaju kvalitetnu provedbu raznih dijeta, specijaliziranih programa prehrane o kojima ovisi liječenje velikog broja pacijenata. Tu su i informatičari i informatičarke bez kojih je nezamislivo funkcioniranje zdravstvenih ustanova u 21. stoljeću, zatim električari, vodoinstalateri, soboslikari, radnice tehničke službe, bez kojih sustav nije održiv – od dopreme kisika i održavanja grijanja do obnavljanja soboslikarskih radova kako bi se spriječile bolničke infekcije.
"Među ostale radnike spadaju i administrativni radnici bez kojih se ne bi mogle sprovoditi fakture i izvršiti naplate za pružene usluge, radnice koje rade u praonama i brinu o čistoći radnih odijela kao i pranju i čistoći bolničke posteljine, spremačice koje su ogledalo čistoće jedne zdravstvene ustanove kao i osnovni čimbenik za sprečavanje bolničkih infekcija, i mnogi drugi nespomenuti, a bez kojih sustav ne može funkcionirati", kaže nam Topolnjak.
Kad su u pitanju brojke, navodi da su u našem sustavu zdravstva od 20 do 25 posto zaposlenih tzv. nezdravstveni radnici, odnosno od 14.800 do 18.500 radnika i radnica.
“Moram posebno naglasiti da ti radnici imaju najmanje plaće u odnosu na sve javne službe. Osim što spremačice koje imaju koeficijent 0,601 imaju plaću ispod minimalne plaće, sada su se u istoj situaciji našli i radnici sa srednjom stručnom spremom – kuhari, informatičari, električari, vodoinstalateri, koji imaju koeficijent 0,776 pa primaju od 14 kn (2 eur) do 28 kn (4 eur) veću plaću od minimalne", ističe Topolnjak.
“Ogorčene smo i jadne”
Prisjećamo se ovdje i slučaja s kraja lanjske godine, kada se u redakciju varaždinskog Regionalnog tjednika javila spremačica iz Opće bolnice Varaždin. Radilo se o radnici koja je imala 35 godina radnog staža, a plaća joj je s povećanjem osnovice za javne službenike porasla za svega 108 kuna, dok su u istoj bolnici liječnicima plaće porasle i za 1.500 kuna, a medicinskim sestrama za oko 450 kuna. “Liječnici i medicinske sestre su temelj zdravstva. To razumijemo, ali netko mora i čistiti za njima i pacijentima u bolnici. Tako da mi ne možemo bez njih, ni oni bez nas. Ovim zadnjim povećanjem osnovice plaća mi ne dobivamo gotovo ništa. Već nam je polako dosta. Ogorčene smo i jadne”, kazala je tada radnica novinarima. Inače, u Općoj bolnici Varaždin zaposleno je 178 spremačica i 35 servirki.
Plaće i ostala prava radnika u javnim ustanovama, pa tako i u bolnicama, regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Već 21 godinu koeficijent je za radnike i radnice najnižeg ranga u zdravstvu ostao isti. Spremačice, kuhari, električari još uvijek ne mogu računati na plaće iole veće od minimalnih, pa se tako u današnje doba svi očajnički vrte oko osi od 700 eura.
Osim što su financijski degradirani, radnici često navode da osjećaju kako ih druge kolege, oni koji nisu “ostali” radnici, ne uvažavaju i ne vrednuju njihov rad. Na prosvjedu pred Ministarstvom zdravstva medicinska sestra Danijela Kušnjačić, zaposlena u bolnici u Vinogradskoj kao administratorica na onkologiji, istaknula je da se administratore podcjenjuje, vrijeđa i ne smatra ih se medicinskim osobljem.
Uz niske plaće i sveprisutno omalovažavanje, Topolnjak nam kao značajan problem s kojim se susreću ovi radnici i radnice navodi i nedostatak sredstava za rad. “Sve je to za sustav neodrživo i sve nam više radnika odlazi. A da ni ne govorimo o tome da se na natječaje za navedena radna mjesta nitko više i ne javlja. Sustav je, jednostavno, na sve strane prepun nedostataka”, zaključuje naš sugovornik.
Ne gasimo ipak svjetla, nek’ nas ne gutaju bolest i mračina jer nešto manevarskog prostora na kraju dana ipak postoji. Kap likarije čuči u činjenici da je “ostalih” radnika i radnica puno, da su mnogi i članovi sindikata, i da je štrajk riječ koja im je prešla preko usana.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Aqua Mechanical/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: