Ako im se zaostale otpremnine ne isplate, radnice Orljave ponovno dolaze na Markov trg, ovoga puta za 8. mart.
„Izgleda da se samo prosvjedom u Hrvatskoj može doći do svojih prava i do razgovora s odgovornima“ – tako su na jučerašnjem skupu, posljednjem u nizu mjesečnih sastanaka, zaključile bivše radnice Orljave i najavile novi prosvjed jer Vlada RH nije ispunila nijedno obećanje.
Radnice se u centru Požege redovno sastaju već 18 mjeseci, od srpnja 2021. kad je proglašen stečaj ove firme, posljednje tvornice odjeće u državnom vlasništvu.
Dogovarajući se za okupljanje donedavno su govorile „nalazimo se ispred Orljavine trgovine“, a sada „vidimo se na mjestu gdje je bila trgovina“. Naime, Orljava je izašla iz najma prostora, a radovi na preuređenju za novog trgovca dovršeni su pa sad tamo odjeću prodaje trgovački lanac Centra.
Izlazak iz najma samo je jedan od koraka u raspačavanju Orljave koje je poduzeo stečajni upravitelj. Na e-oglasnoj ploči pratimo kako se prodaje imovina Orljave i namiruju vjerovnici, odnosno banke koje imaju hipoteke na imovinu, a radnice i dalje čekaju, iako su u prvom višem isplatnom redu. Stečajnog upravitelja Krešimira Tomca pitali smo hoće li što od novca od prodaje završiti na računima radnica, no do trenutka objave teksta odgovor nije stigao.
Dok radnice čekaju, ministri se mijenjaju, pa svaki put priča kreće ispočetka. Nakon prosvjeda u lipnju 2021. ministar u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat (koji je odgovoran za gašenje Orljave) obećao je da će se „situacija“ riješiti. Nakon prosvjeda u studenom 2022. tadašnji novi ministar Ivan Paladina obećao je da će do kraja siječnja 2023. obavijestiti radnice o mogućem rješenju za isplatu otpremnina.
„Najnoviji ministar Bačić izgleda još nije proučio Orljavu, pa priča o stečajnom zakonu koji s Orljavom nema veze. Mi tražimo kompletan iznos otpremnina temeljem odgovornosti Vlade za njihove radnice, jer je Orljava bila u stopostotnom vlasništvu države“, rekao je Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, na jučerašnjoj tiskovnoj konferenciji.
Ponovio je također da odgovornost treba preuzeti i Olymp, njemački modni brend za koji je Orljava proizvodila više od 50 godina i istaknuo da bi najbolje bilo kad bi se Vlada RH i Olymp dogovorili jer su iznosi koje bi u tom slučaju morali platiti „sića“.
„Na računu stečajnog dužnika, Orljave, sad već ima oko 200 tisuća eura. Potraživanja radnica su oko 450 tisuća. Još se nekoliko nekretnina prodaje, treba sjesti, napraviti plan, i svatko treba odvojiti stvarno neznatan iznos da se ovaj slučaj zatvori. Nisu nastavili proizvodnju, nisu pomogli radnicama da rade za malo više od minimalne plaće, pa neka barem plate otpremnine“, govori Iveković.
Ovu izjavu nadopunjuje i poruka s radničkog transparenta s prosvjeda iz studenog 2022. „Naše otpremnine 450 tisuća eura, promet Olympa 300 milijuna eura“, bilo je napisano na njemu.
S namjerom da izvučemo poneku konkretnu informaciju od Olympa, pitali smo ih zašto još ništa nisu poduzeli po pitanju otpremnina, s obzirom na to da je iznos koji radnice potražuju samo kap u njihovom profitu, je li istina da su započeli komunikaciju s hrvatskom Vladom, hoće li napokon preuzeti odgovornost za Orljavu i ako da, koje korake će poduzeti. Naglasili smo također da očekujemo konkretne odgovore na pitanja jer je 18 mjeseci predug period za nejasan odgovor.
Međutim, konkretna pitanja su, očekivano, ipak ignorirali i odgovorili nam izjavom u kojoj naglašavaju kako im je uvijek najbitnija bila kvaliteta, ali i to da njihovi proizvodi budu proizvedeni u odgovarajućim, ekološki i socijalno odgovornim uvjetima.
Radnice Orljave su cijeli život radile za minimalac, na tvrdim „školskim“ stolicama, pod lošim svjetlom, zimi pod grijalicama koje su im pržile glavu, dok su se noge smrzavale. „Bile smo kao pilići“, rekle su nam. Krov je propuštao, pogon nije bio obnovljen, wc nije radio, pa su jedno vrijeme nosile kante s vodom da bi isprale školjku. Takve uvjete Olymp, izgleda, smatra socijalno odgovornim.
Olymp također tvrdi da je bio prisiljen prekinuti suradnju s Orljavom zbog nesigurnosti čiji je uzrok bio nemogućnost pronalaženja „strateškog partnera“, odnosno nemogućnosti privatiziranja Orljave, a naglašava da je i nakon prekida poslovnog odnosa tražio svaku priliku da obnovi suradnju.
„Mnogo mjeseci Olymp je bio u kontaktu s potencijalnim investitorom, sindikatima, Clean Clothes kampanjom i stečajnim upraviteljem. Međutim, umjesto tema vezanih uz proizvodnju koje su mogle osigurati ekonomski opstanak tvornice, poput osiguranja kapaciteta, kadrovskog planiranja ili uvođenja suvremene mehanizacije, tema razgovora bio je simboličan zahtjev sindikata za isplatom“, pišu u svojoj izjavi, izvrćući istinu.
Od Novog sindikata saznajemo da se cijela komunikacija sa sindikatima sastojala od desetak mejlova i jednog video poziva, održanog prije 17 mjeseci. Poziv su inicirali sindikati i Clean Clothes kampanja, međunarodna organizacija koja se bori za prava radnika u tekstilnoj industriji. Tema je, naravno, bila otpremnina jer je zadatak sindikata izboriti se za radnička prava, u ovom slučaju otpremnine. To nipošto ne znači da Olymp nije mogao s Upravom tvornice razgovarati o nastavku proizvodnje – nekako sumnjamo da se i Uprava bavila otpremninama.
Na kraju, Olymp se ograđuje od obveze prema otpremninama riječima: „Nema izravnih potraživanja prema Olympu. Olymp nije stranka u stečajnom postupku.“ Smatraju da svoju socijalnu odgovornost ispunjavaju tako što „kao vanjska strana pomno prate i nadziru stečajnu postupak i nastavit će tako dok se postupak ne okonča i ne donese konačna odluka o isplati otpremnina“.
Napomenuli su usput da imaju informaciju da je Vlada RH obećala pronaći rješenje početkom 2023. pa ističu da „snažno podržavaju tu ideju, jer smatraju da primarnu odgovornost za isplatu smatraju stranke koje su dio službenog stečajnog postupka“.
Sličan je odgovor stigao i iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Oni se, pak, pozivaju na Zakon o osiguranju radničkih tražbina i kažu da su ispunili svoje obaveze – isplatili su tri plaće (za 4., 5. i 6. mjesec), jer je Orljavin račun bio blokiran, jednu zaostalu plaću i otpremninu u iznosu od tri (od ukupno osam) bruto plaća.
Radnice Orljave ne prihvaćaju takav stav, jednako kao što ne prihvaćaju odgađanja Vlade RH da riješi ovaj problem, a s njima se slaže i saborska zastupnica Radničke fronte (RF) Katarina Peović.
„Vlada neće napraviti ništa ukoliko ne dođe do snažnog pritiska, jer ljudi u Vladi samo kalkuliraju i procjenjuju učinak onoga što rade na javnost. Ako javnost podrži radnice, ako svi solidarno stanemo uz njih, onda će Vlada reagirati. Njihovi odgovori da bi to bio presedan i da su oni zadovoljili zakone samo su opravdanja, ali takva su opravdanja gradili godinama. Sve je po zakonu, a za radnike nema pravde“, objašnjava Peović.
Ističe da radnice traže samo ono što su zaradile svojim radom, no da je zakon takav da se radnicima firmi u stečaju isplaćuju samo tri minimalca, a ostali dugovi iz stečajne mase kada i ako novaca bude. Zbog toga zakone treba mijenjati, kaže ona, i zbog toga je RF predložio izmjenu Stečajnog zakona i tražio povećanje troškova utvrđivanja predmeta razlučnoga prava, koje bi omogućilo da radnici odmah naplate više svojih potraživanja.
„Vlada je to, naravno, odbila. Također smo tražili da se u proračunu povećaju sredstva za radnike tvrtki u stečaju, no zakonodavac je odbio s obrazloženjem da je sredstava i više nego dovoljno. Sredstava je dovoljno zato jer se po zakonu isplaćuje minimalni iznos koji nije dovoljan ni za što, a radnike ostavlja bez njihovih plaća“, govori Peović.
Saborska zastupnica SDP-a Martina Vlašić Iljkić također podržava radnice Orljave: „Ako pratimo slijed, obećanja i izjave svih njih jasno je da Vlada kupuje vrijeme i nada se da će u jednom trenutku radnice Orljave stati u svojim traženjima, predati se shvaćajući da je to izgubljena bitka i odustati. I ministar Bačić je, kao i njegovi prethodnici, 'zatražio vrijeme' da se upozna o slučaju Orljave, pa će tek onda ponuditi rješenje. No, radnice Orljave više nemaju vremena“, govori ona.
Na 15. sjednici Hrvatskog sabora Vlašić Iljkić prozvala je Bačića da prestane obmanjivati javnost spominjanjem Stečajnog zakona i mogućnosti da se poveća broj minimalnih otpremnina koje isplaćuje Agencija za osiguranje radničkih tražbina jer će se zakon odnositi samo na nove stečajeve.
Prije toga podnijela je amandman na Proračun za 2023. godinu, u kojem je predvidjela 450 tisuća eura za isplatu preostalih pet otpremnina radnicima. Pokazala je da ima načina za isplatu, ali vladajući su amandman odbili.
„Važno je naglašavati odgovornost Vlade jer je upravo ona stopostotni vlasnik Orljave. Ako su dopustili propast jedne od posljednjih državnih tvornica, ne smije im se dopustiti da izbjegnu isplaćivanje zakonskih potraživanja radnika. Zato je važno reći da je Vlada dužna iznaći način kako isplatiti otpremnine i od toga neće odustati ni radnice, ni sindikati, a niti ja. Mislim da nekadašnji strateški partner Olymp, nažalost, nema namjeru iz moralne odgovornosti podnijeti teret potraživanja, jer da je htio, to je već mogao. Ovdje je jedino rješenje Vlada, kojoj očito ne smeta daljnje ponižavanje radnica kad već godinu i pol bešćutno dopušta prolongiranje agonije“, zaključuje.
Osim prijedloga da Olymp i Orljava podijele odgovornost, Novi sindikat ima još jedan prijedlog. Dio iznosa za otpremnine može se isplatiti od 200 tisuća eura koji su već na računu Orljave (i potencijalnih novih prodaja nekretnina nad kojima nema hipoteke), a za isplatu ostatka država se može odreći svojih potraživanja.
Naime, prema stečajnom zakonu i država je jedan od vjerovnika u stečajnom postupku zbog tri plaće koje je Agencija isplatila radnicima, pa se može odreći tih potraživanja u korist radnica.
Mogućnosti i načina za isplatu ima, ali čini se da nedostaje volje. „Bojim se da će radnice morati i treći put na prosvjed ispred Vlade – jer Vlada reagira samo na pritisak“, ističe Peović.
I radnice isto razmišljaju. Posao njege u Austriji s pedesetak ili više godina, nadnice za poslove poput skupljanja šljiva, vađenja krumpira, berbe grožđa ili jabuka – takve poslove su prisiljene prihvatiti da nadoknade barem još koju godinu do mirovine. Neke su zbog zdravlja morale u prijevremenu mirovinu – sad broje eure i komentiraju visinu mirovine: „Dok su bile kune, još nam se činilo da nešta imamo. Sad kad su euri, ne znaš šta bi s njima, bojim se da neću imati dovoljno u dućanu.“
Što vrijeme više odmiče, one su sve ljuće – zato odlučno najavljuju novi prosvjed. Ako u iduća dva tjedna ne bude dogovoren sastanak s ministrom Bačićem, u Zagreb dolaze za 8. mart, Međunarodni dan žena. Ne žele karanfile, žele otpremnine, i neće odustati od svog zahtjeva do ispunjenja.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Tekst i fotografije:
Preporučite članak: