Large libanon  foto dar al mussawir

Prosvjednici i prosvjednice u Tripoliju i Sidonu tijekom vikenda su provaljivali i palili urede središnjih banaka nakon što je nacionalna valuta pala na novu rekordno nisku razinu na crnom tržištu. U gradovima diljem Libanona električna energija svakoga je dana satima isključena, veliki je nedostatak goriva i lijekova, kruh je poskupio pet puta u godinu dana.


Libanonska funta (LBP) je od sredine 1990-ih bila vezana za američki dolar na prosječnoj vrijednosti od oko 1500 funti za jedan američki dolar. Zbog najgore ekonomske krize koju Libanon pamti, vrijednost funte neprestano slabi. Nakon pada na vrijednost od 2.000 za jedan američki dolar početkom 2020., vrijednost crnog tržišta libanonske funte strmoglavo pada - od 8.000 u siječnju ove godine, na 13 tisuća početkom lipnja te na 18 tisuća ovih dana, kada su se intenzivirali prosvjedi diljem Libanona.

Već smo na Radničkim pravima pisali o krizi u Libanonu, kao i o prosvjedima u Tripoliju, drugom najvećem libanonskom gradu i domu nekih od najsiromašnijih ljudi na Mediteranu. Podsjetimo, upravo je iz Tripolija krenula revolucija u listopadu 2019. godine, i brzo se rasplamsala po ostatku zemlje. U Tripoliju je zahtjev i slogan “Svi oni znači svi oni” (političke elite koje moraju napustiti vlast) proširen u: “Svi oni znači svi oni, a svi mi znači svi mi”. U prosvjedima su tako, počevši od Tripolija, kao nikad prije, artikulirani problemi izbjeglica i migrantskih radnika, patrijarhalnog nasilja i rodne neravnopravnosti, beskućništva i siromaštva, radničkih prava i rasizma, ekologije i neodrživog “razvoja”.

Ovih dana prosvjednici i prosvjednice se žale na “nikad gore životne uvjete”, a tijekom prosvjeda je došlo i do sukobljavanja sa sigurnosnim snagama, nakon čega je više ljudi ozlijeđeno i u kritičnom stanju. Raste bijes protiv libanonske političke klase i prijelazne Vlade, korumpirane i nesposobne riješiti brojne teškoće svakodnevice većine naroda. Već mjesecima u čitavoj zemlji traje i borba s nedostatkom lijekova i goriva koji se uvoze iz inozemstva koristeći devize.

Masivni redovi postali su dio svakodnevnog života u Libanonu, gdje automobili satima čekaju ispred benzinskih crpki kako bi napunili svoje spremnike. Kao rezultat toga, uslijedilo je nekoliko prometnih nesreća, a izbijaju i pucnjave i tučnjave. Isključenja električne energije (s čime je bilo problema i prije krize) sada traju nekoliko sati dnevno, a zgrade su prisiljene krajnje racionalizirati upotrebu svojih agregata zbog trajne krize s gorivom, ali i u strahu da će se desiti šteta na strojevima, jer su popravci sve skuplji.

Prijelazni ministar gospodarstva i trgovine Raoul Nehme nedavno je obznanio da će (po peti put u godinu dana) podignuti cijenu subvencioniranog kruha. Prije krize, svežanj kruha od 960 grama koštao je 1.500 LBP, a sada košta 3.000 LBP. Neprestane prepreke u svakom aspektu svakodnevice tjeraju ljude diljem Libanona u očaj. Kako nam je zadnji puta kada smo razgovarali rekla Miriam, aktivistkinja iz Tripolija: “Iscrpljeni smo, samo kaos poznajemo. Ljudi masovno bježe iz Libanona na brodovima smrti, prema Grčkoj ili Cipru. Tamo ih opet čekaju metci, glad i nasilje. Ne znam na koju stranu se više okrenuti, život se suzio u tako malu točku. I zato prosvjedujemo. Zato revolucija neće i ne smije stati”.


Naslovna fotografija: Dar Al Mussawir (Facebook)
Vijest napisala:

Ivana Perić


    Preporučite članak: