Na Kosovu prosvjeduju medicinske sestre, u Francuskoj mjesecima štrajkaju radnici bez dokumenata, a najduži štrajk javnih prijevoznika ikad zabilježen u indijskoj državi Maharashtra podržavaju i kolege iz Njemačke. Sve ovo i više čitajte u našem kratkom pregledu prosvjeda i štrajkova u travnju.
Zbog loših uvjeta rada koji uključuju manjak osoblja, niske plaće i preopterećenost poslom, medicinske sestre su ovoga mjeseca održale protest ispred Univerzitetskog kliničkog centra u Prištini. Prosvjed je organizirao Sindikat medicinskih sestara, babica i drugih medicinskih stručnjaka Kosova. Iz sindikata su poručile kako ne zahtijevaju nikakav luksuz, već odgovor na probleme koji ih pritišću duže od dva desetljeća.
Kako prenosi Mašina, zahtjevi medicinskih sestara tiču se povećanja plaća i naknade za noćni rad, kao i sudjelovanja njihovih predstavnica u disciplinskim komisijama i drugim tijelima čije se nadležnosti odnose i na medicinske sestre.
U Francuskoj su borbu za regulaciju svog radnog i pravnog statusa nastavili nedokumentirani radnici u Parizu. Jedan od njih, Samir (lažno ime radi zaštite) radio je više od godinu dana koristeći lažne papire za DPD dostavnu firmu u Parizu. Frustriran radnim uvjetima, koje opisuje kao "ropstvo", Alžirac je započeo štrajk s još 70 kolega koji su također bili bez dokumenata. Već četiri mjeseca štrajkaši traže da se uredi njihov status i nastavljaju borbu.
“Zaposlen sam koristeći lažnu talijansku osobnu iskaznicu. Isprva sam iskrcavao kamione napunjene velikim namještajem: stolovima, ormarićima, stolicama, autodijelovima... Kako sam radio dobro i moji menadžeri su bili zadovoljni, brzo sam postao vođa tima. U mom je skladištu bilo puno ljudi bez dokumenata poput mene. Neki su radili s lažnim papirima, drugi s aliasima. Kako je vrijeme odmicalo, posao je postajao sve teži i teži. Menadžeri su nas iskorištavali, bilo je to ropstvo", prenosi Info Migrants iskustvo radnika koji trenutno štrajka.
Više od 70 tisuća radnika i radnica indijskog javnog prijevozničkog poduzeća Maharashtra također je u štrajku već mjesecima, još od studenog, kada su se počeli boriti protiv najavljene privatizacije. Podršku radnicima u Indiji u travnju su poslali kolege iz Berlinskog akcijskog odbora prometnih radnika.
"Svesrdno podržavamo vašu borbu. Duboko smo ožalošćeni desecima samoubojstava među vašim kolegama i želimo izraziti suosjećanje i solidarnost s vama i ožalošćenima. Oni su, poput vaših 350 kolega koji su umrli od Covida-19, žrtve nemilosrdnog profiterstva prijevozničke tvrtke i vlade. Kao europski vozači autobusa možemo vam puno toga reći o pogubnim učincima privatizacije u javnom sektoru. Prije više od 20 godina EU je odlučila privatizirati lokalni i međugradski prijevoz i otada se prijevozničke tvrtke koje su ranije imale relativno dobre plaće i uvjete rada za transportne radnike natječu na štetu radnika", stoji u pismu podrške berlinskih radnika. U pismu osuđuju i uhićenja radnika koji štrajkaju, a dijele i osjećaj bijesa i frustracije zbog sindikata koji čine sve što mogu kako bi radnička akcija bila što manjeg opsega. "Najveći strah im je da bismo se mi radnici mogli udružiti preko različitih tvrtki i regionalnih granica. Mi radnici moramo braniti svoje živote i zdravlje te zdravlje svojih najmilijih od združenih snaga uprava, sindikata, vlada i pseudo-ljevičara", zaključuju u pismu.
Radnici u zdravstvenim ustanovama u nekoliko pokrajina Južne Afrike organizirali su ovoga mjeseca prosvjede i industrijske akcije jer su suočeni s prijetnjama gubitka posla i reorganizacije službi. Kako izvještava People's Dispatch, dok su se pritužbe i zahtjevi radnika razlikovali između pokrajina, sve ipak upućuje na jedan zajednički nazivnik, a to je nesklad između njihovih zahtjeva i onoga što će vjerojatno biti smjer vlade prema tzv. “oporavku” nakon pandemije: umjesto rada na boljim uvjetima rada i podrške radnicima, zavrtjet će se novi krug mjera štednje.
Već smo ovoga mjeseca na Radničkim pravima pisali o prosvjedima na Šri Lanci koji se nastavljaju usprkos izvanrednom stanju i policijskom nasilju. Radnice i radnici već mjesecima inzistiraju na povećanju materijalnih prava, kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, te donošenju mehanizama kojima će zaštiti temeljna prava svih građana. Među njima su se našli prosvjetni i zdravstveni radnici, kao i članovi dvanaestak sindikata aktivnih u privatnom sektoru. Unatoč tome što je vlada u nekoliko navrata pokušala ograničiti mogućnost prosvjedovanja pod izlikom epidemioloških mjera, a krajem ožujka i proglašavanjem izvanrednog stanja, prosvjednici ne odustaju od svojih zahtjeva.
Na samom kraju ožujka, okupili su se ispred rezidencije predsjednika, a početkom travnja uputili su se prema premijerovoj rezidenciji u gradu Tangalle na jugu Šri Lanke. U oba slučaja policija ih je dočekala i rastjerala suzavcem i vodenim topovima. Ni policijsko korištenje sile nije dovelo do gušenja prosvjeda, tako da su prosvjednici sredinom travnja u blizini ureda predsjednika podigli šatore i upozorili kako neće otići dok predsjednik Gotabaya Rajapaksa ne podnese ostavku.
Državni službenici iz raznih sektora u Alžiru stupaju u 48-satni opći štrajk krajem travnja u znak protesta zbog rasta cijena osnovnih dobara i roba, kao i zbog postupnog pogoršanja ekonomske i socijalne situacije u zemlji. Štrajkom se osuđuje i vladina gospodarska politika tijekom posljednjih nekoliko godina, koja je zajedno s kroničnom korupcijom dovela do naglog osiromašenja velikog broja građana. U štrajku, koji je sazvala Konfederacija nezavisnih sindikata, sudjeluju sindikalno organizirani državni službenici i drugi radnici iz tridesetak pojedinačnih sindikata iz sektora obrazovanja, zdravstva, općinske i lokalne uprave, prometa i zrakoplovstva.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna foto: Radnici indijskog javnog prijevozničkog poduzeća Maharashtra, izvor: Wsws.org
Vijest napisala:
Preporučite članak: