Migrantske radnice u kafala sustavu na Bliskom istoku suvremene su ropkinje, pokazuje danski redatelj i producent Søren Klovborg u svom filmu “Sluškinja u paklu”. O filmu i položaju migrantskih radnica na Bliskom istoku i šire piše naša Ivana Perić.
U sklopu ciklusa dokumentaraca o problematici ropstva u suvremenom dobu WHY SLAVERY?, krajem listopada u zagrebačkom dokukinu KIC prikazan je film danskog redatelja i producenta Sørena Klovborga, Sluškinja u paklu. Klovorbg je od ranije poznat po svom istraživačko-novinarskom pristupu. Bavio se različitim temama, od trgovine ljudskim organima do piratstva u Somaliji. U filmu Sluškinja u paklu fokusira se na položaj migrantskih radnica unutar kafala sustava zemalja Bliskog istoka, koje često završavaju u pravom zarobljeničkom, a ne radnom odnosu.
Film donosi priču Mary Kibwane, jedne od tisuća migrantskih radnica koje rade kao kućne pomoćnice u Jordanu. Kibwana je otputovala u Jordan kao tridesetogodišnjakinja kako bi pronašla posao u domaćinstvu i mogla slati novac kući svojoj djeci. Pošla je raditi za bogatu obitelj, ali čim je stigla u zemlju, odmah su joj oduzeli putovnicu i mobitel. Često je radila i po 18 sati, kuhala i čistila od šest ujutro do kasno u noć. Poslodavci su je i tukli, a čitava je situacija eskalirala kada je eksplodirao plinski kanister dok je kuhala, što joj je nanijelo opekline po čitavom tijelu. Njenom suprugu šef je javio da je imala “manju nesreću”, ali da je inače “dobrog zdravlja”.
Kad je nakon nekog vremena postalo izgledno da se od “manje nesreće” Kibwana uopće neće oporaviti, poslodavci su je poslali kući u Keniju. U Keniju se vraća u invalidskim kolicima, u bolovima i psihički do kraja rastresena. Dva mjeseca kasnije ondje i umire. Za njenu smrt nitko ne odgovara, njezinoj obitelji nije osigurana nikakva kompenzacija.
Kroz film svjedočimo kenijskim aktivistkinjama, koje predvodi političarka Emma Mbura, koje uporno traže odgovorne za njenu smrt, izlaze na ulice, ne odustaju. Neumorno zagovaraju bolju regulaciju rada kućnih pomoćnica koje iz Kenije odlaze u Jordan, Libanon, Saudijsku Arabiju. Iako mnogi njihovi napori prolaze bez velikih uspjeha, inspirativno je vidjeti kako se u zemljama iz kojih radnice dolaze žene organiziraju za bolje radne uvjete, unatoč manjku resursa i svedenosti života na bazično preživljavanje.
Film donosi još nekoliko priča radnica koje su iz afričkih zemalja na rad otišle u jednu drugu zemlju, u Libanon. O problemima migrantskih radnica koje u toj zemlji rade kao kućne pomoćnice već smo pisali na Radničkim pravima. Važno je reći kako je upravo u Libanonu nedavno pokrenut prvi kazneni postupak koji se odnosi na ropstvo i krijumčarenje migrantskih radnica koje rade kao kućne pomoćnice. Slučaj je pokrenuo Legal Action Worldwide (LAW) u ime 38-godišnje etiopske radnice M.H. protiv njezina bivšeg poslodavca i regrutera koji ju je doveo u Libanon.
U tužbi se navodi kako je radnicu poslodavac zatvorio u kuću u kojoj je radila gotovo osam godina, tijekom kojih nije smjela izlaziti niti uzimati slobodne dane i nije joj isplaćivana plaća. Fatima Chehade, voditeljica LAW-ovog programa za Libanon, za L’Orient Today poručila je da će ovaj slučaj, ako završi u korist radnice, biti važan korak prema reformi ili eliminaciji široko kritiziranog “programa sponzoriranja radnika”, poznatog kao kafala sustav, u kojem domaći sponzor nudi posao i osigurava vize za ulazak u zemlju, a nakon dolaska radnika i radnica u zemlju sponzori ih u potpunosti kontroliraju, zadržavaju putovnice, određuju uvjete rada, stanovanje i plaću.
Treba na kraju reći kako ekstremna kršenja radničkih prava koja se događaju kroz kafala sustav nisu jedinstvena za zemlje Bliskog istoka. Iz filma Sluškinja u paklu moglo bi se zaključiti da je ovaj problem rezerviran samo za te zemlje, što je opasan i netočan zaključak.
Prema podacima Međunarodne organizacije rada (ILO), na svijetu je 75,6 milijuna kućanskih radnika, od kojih 76,2 posto čine žene, radnice. Iako održavaju kućanstva i brinu za starije i nemoćne, takav rad često se ne smatra poslom i isključen je iz potpune zaštite prema radnom zakonodavstvu i odredbama o socijalnom osiguranju. Često se organizira za privatna kućanstva, bez jasnih uvjeta zapošljavanja, pa su radnice izložene i zlostavljanju.
Diljem svijeta radi se o poslu koji uglavnom obavljaju migrantkinje, dodatno ugrožene restriktivnim zakonima i otežanim postupkom zapošljavanja, iseljavanja i prijema u zemlju. Zastrašujuće i nehumano izrabljuje se radnice iz Etiopije i Kenije u Libanonu i Jordanu, ali i, primjerice, radnice iz Filipina u Švicarskoj.
Izvor naslovne fotografije: film "Maid in Hell", BBC
Tekst napisala:
Preporučite članak: