Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Pravo na slobodu od diskriminacije jedna je od ustavnih kategorija pobrojanih u čl. 3. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/101, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) koje predstavljaju najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, a ujedno su i temelj za tumačenje samog Ustava. Zabranu i zaštitu od diskriminacije pri zapošljavanju i radu utvrđuju brojni međunarodni dokumenti, a navedeno je isto tako regulirano i u nizu zakona Republike Hrvatske. Zakon o radu do 2008. godine bio je glavni zakon koji je štitio radnike/ce od diskriminacije na radnom mjestu, no donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije (ZSD, NN 85/08, 112/12) te novog Zakona o radu (ZOR, NN 93/14, 127/17, 98/19), situacija je na području zapošljavanja, tj., zabrani i zaštiti od diskriminacije, puno šira (propisan je veći broj diskriminacijskih osnova i na širem području) i učinkovitija, s obzirom na to da je teret dokazivanja da do diskriminacije nije došlo prebačen na optuženog diskriminatora (čl. 20. st. 1. ZSD-a).
Kao jedan od najčešćih oblika diskriminacije jest upravo diskriminacija na temelju spola. Zakon o ravnopravnosti spolova (ZRS, NN 82/08, 69/17) u čl. 1. utvrđuje opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova, uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola te stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. ZRS-om zabranjena je diskriminacija temeljem spola, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije, a isto tako diskriminacijom se smatra i nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva (primjerice, kada poslodavac odbije zaposliti kandidatkinju te zaposli kandidata jer očekuje da će kandidatkinja ostati trudna) (čl. 6. st. 2. i 3. ZRS-a). Zabranjuje se diskriminacija i u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba (uzimajući u obzir Zakon o javnoj nabavi, NN 120/16) kao i diskriminacija u pružanju i pristupu uslugama (čl. 6. st. 4. ZRS-a). Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom, ako je učinjeno s namjerom (primjerice kada poslodavac uputi svoje radnike da ne poslužuju određene goste) (čl. 6. st. 5. ZRS-a). Prema čl. 6. st. 1. ZRS-a diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, korištenja ili uživanja ljudskih prava i osnovnih sloboda u gospodarskom, političkom, društvenom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Sama ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata (čl. 5. ZRS-a).
Kada govorimo o području zapošljavanja i rada zabranjena je diskriminacija u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela, i to u odnosu na:
- uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
- napredovanje na poslu,
- pristup svim vrstama i stupnjevima školovanja, profesionalne orijentacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,
- uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti,
- članstvo i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz tog članstva,
- usklađivanje profesionalnog i privatnog života,
- trudnoću, porođaj, roditeljstvo i sve oblike skrbništva (čl. 13. st. 1. ZRS-a)
Zakonom je, također, izričito propisano da prilikom oglašavanja potrebe za zapošljavanjem u oglasu, odnosno natječaju mora biti jasno istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola (čl. 13. st. 2. ZRS). Iznimno, u natječaju ne mora biti istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola i to jedino u odnosu na određeni posao kojeg opravdava sama priroda posla i da je svrha koja se time želi postići opravdana (čl. 13. st. 4. ZRS-a). Primjer navedene situacije jest kada pjevački zbor traži ženski pjevački glas sopran. Polazeći od prirode stvari, sopran, mezzosopran i alt vrste su ženskih pjevačkih glasova te u tom slučaju ne bi došlo do pojave diskriminacije na temelju spola. Nadalje, pri oglašavanju nije dozvoljeno koristiti izraze koji uzrokuju ili bi mogli uzrokovati diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije (čl. 13. st. 5. ZRS-a).
ZRS propisuje nekoliko oblika diskriminacije, a njih ćemo u nastavku teksta kratko razjasniti. Izravna diskriminacija događa se kada se na osnovu spola, bez pravno opravdanog razloga, stavlja neku osobu u nepovoljniji položaj od druge osobe (čl. 7. st. 1. ZRS-a). Pri tome je nevažna namjera nepovoljnog postupanja, tj. je li osoba znala da diskriminira drugu osobu ili nije isto znala, kao što je nevažno i postojanje predrasuda prema nekoj društvenoj skupini, kao i svjesnost da je odluka bila uvjetovana nekim zabranjenim kriterijima jer danas su rijetke situacije u kojima će poslodavac/ka izričito priznati da je prema osobi postupio/la nepovoljnije zato što je žena/muškarac. Poslodavac će u pravilu svoje kriterije zapošljavanja i/ili napredovanja obrazložiti interesom tvrtke i opravdati nekim spolno neutralnim razlogom, npr. onemogućavanje ženama da rade bolje plaćenu noćnu smjenu jer takvo što nije prikladno njihovoj majčinskoj ulozi ili jer je rad noću opasniji za žene nego muškarce koji su fizički jači. S druge strane, ako muškarac ne dobije posao prodavača, nego dobije informaciju od poslodavca da za to radno mjesto traži prodavačicu, jasno je kako se radi o diskriminaciji temeljem spola.
Neizravna diskriminacija temeljem spola postoji kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednog spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola. Iznimka postoji ako je navedena pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna (primjerice, natječaj za muške/ženske uloge u nekom filmu) (čl. 7. st. 2. ZRS-a). Primjer neizravne diskriminacije jest neproduživanje ugovora na određeno vrijeme za vrijeme trajanja trudnoće. Dok je izravna diskriminacija lako uočljiva i relativno lako otklonjiva i ključan je sadržaj neke odluke, neizravna se diskriminacija teže uočava i sprječava, često promiče pozornosti sudova te se ocjenjuje prema samom učinku neke odluke odnosno postupanja. Neizravna diskriminacija odnosi se na nepovoljniji učinak odluke na skupinu osoba i utvrđuje se statističkim podacima, npr. kad je odnos broja žena/broja muškaraca veći od uravnotežene zastupljenosti (50/50 posto).
Uznemiravanje na temelju spola (čl. 8. st. 2. ZRS-a) predstavlja svako neželjeno ponašanje unutar radnog okruženja uvjetovano spolom neke osobe. Takvo ponašanje vrijeđa dostojanstvo neke osobe, a subjektivno se (pa i objektivno) procjenjuje kao neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo. Primjeri uznemiravanja temeljem spola su 1) određivanje nerealnih rokova za izvršenje radnog zadatka zbog pretpostavki da su rokovi primjereni određenom spolu, 2) prigovori na račun odijevanja ili ponašanja jer nisu u skladu s „ulogom u društvu“ određenog spola (npr. komentari da se žene ponašaju “muškobanjasto”, a muškarci “kao ženskice”), itd.
Spolno uznemiravanje (čl. 8. st. 3. ZRS-a) je svako neželjeno ponašanje seksualnog karaktera. Ono može biti verbalno, neverbalno ili fizičko. Radi se o povredi osobnog dostojanstva, a karakterizira ga za žrtvu neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Spolno uznemiravanje nije samo prekršajno već i kazneno djelo. Kao primjer spolnog uznemirivanja navodimo npr. pretvaranje rasprave o poslu u seksualne teme, nametnuti, neželjeni pozivi za piće, zahtijevanje da se na posao dolazi izazovno obučen, i sl.
Ako osoba smatra da je došlo do diskriminacije na područjima zapošljavanjima i rada može 1) podnijeti prijavu Inspektoratu rada, koji mora po službenoj dužnosti pokrenuti inspekcijski nadzor, 2) obratiti se povjereniku/ci za zaštitu dostojanstva (čl. 134. 2. st. ZOR-a) jer ZOR obvezuje poslodavaca koji zapošljava najmanje 20 radnika da imenuju osobu koja će biti zadužena za ispitivanje i rješavanje pritužbi zaposlenika/ica koji/je smatraju da im je nekim postupanjem tijekom radnog odnosa povrijeđeno njihovo dostojanstvo, 3) obratiti se Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja će dati pravni savjet i mogućnost konzultacija, tražiti očitovanje od poslodavca i dati mu obvezujuću preporuku prestanka s diskriminacijom, 4) obratiti se sindikatu za pravni savjet, 5) obratiti se nekoj od nevladinih organizacija koje se bave pružanjem besplatne pravne pomoći. Ako na navedene načine osoba ne uspije zaštititi svoje pravo, sudska zaštita može se zatražiti putem redovne građanske parnice pred nadležnim sudom ili putem i posebnog anti-diskriminacijskog postupka uvedenog ZSD-om (čl. 16. ZSD-a) te ZRS-om (čl. 30. ZRS-a).
U izvješću Pravobraniteljice za 2021. godinu, Pravobraniteljica je radila na ukupno 2.327 predmeta povezanih s diskriminacijom. Najveći broj pritužbi zaprimljen je upravo u području rada, zapošljavanja te socijalne sigurnosti i ono čini udio od 48,7 posto svih pritužbi, a prema pritužbama građanki, majčinstvo i dalje ostaje glavni izvor rodne diskriminacije žena na tržištu rada.
Svaku diskriminaciju nije uvijek lako primijetiti, a njezine posljedice mogu biti velike. Stoga bi se svaki oblik diskriminacije morao prijaviti jer svatko od nas ima pravo zaštititi se.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan, Radnička prava
Autorica teksta: Matija Ninić
Preporučite članak: