Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima se nastoji pružiti osnovne informacije o mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
S obzirom na to da je Hrvatska zemlja članica Europske unije, radno se zakonodavstvo moralo uskladiti s pravnom stečevinom EU. Na razini EU donesene su direktive koje propisuju minimalni standardi zaštite prava radnika. Pitanja zaštite radnika u slučaju kolektivnog otkazivanja, regulirana su Direktivom 98/59; dalje Direktiva. U Preambuli Direktive se navodi da je svrha donošenja tog propisa da se radnicima pruži veća zaštita u slučaju kolektivnog otkazivanja, uzimajući u obzir potrebu za uravnoteženim ekonomskim i socijalnim razvojem unutar Europske unije. U jednu ruku, potrebno je osigurati ekonomski razvoj, da se poslodavcima omogući restrukturiranje i nastavak poslovanja, dok je s druge strane nužno zaštiti i radnike koji bi u tom slučaju postali višak.
Direktivom su propisana dva načina određivanja kolektivnog otkazivanja, tj. dva načina izračuna kolektivnog viška radnika. Države članice su, prilikom implementiranja direktive, mogle slobodno odabrati koju će od te dvije opcije prihvatiti, stoga je zaštita radnika, u odnosu na kolektivno otkazivanje, na razini EU neujednačena. To sigurno ne ide u prilog zaštiti radnika jer poslodavci mogu odabrati državu članicu u kojoj će poslovati, vodeći se time u kojoj im je državi članici najjeftinije otkazivanje.
Prvi je način izračuna kolektivnog viška radnika točno određen. Propisuje koliki se postotak otkaza unutar nekog raspona zaposlenih smatra kolektivnim otkazivanjem (npr. najmanje 10 % od broja radnika u pogonima koji inače zapošljavaju najmanje 100, ali manje od 300 radnika). Taj je prvi način izračuna potencijalno povoljniji za radnika jer je točno određeno koji se postotak otkaza smatra kolektivnim otkazivanjem
Drugi je način izračuna kolektivnog viška radnika, kada poslodavac iz jednog ili više razloga koji se ne odnose na osobu radnika, otkazuje najmanje 20 radnika u razdoblju od 90 dana, bez obzira na broj inače zaposlenih radnika u određenom pogonu. Kada se Direktiva počela primjenjivati, pojavio se problem u zemljama koje su implementirale upravo ovaj drugi način izračuna kolektivnog viška radnika. U Direktivi nije bilo objašnjeno što se smatra pogonom a nije postojala ni praksa Suda Europske Unije (dalje: Sud EU), koja bi to definirala. Taj su nedostatak iskoristili i poslodavci u zemljama koje su implementirale drugi način izračuna kolektivnog viška radnika. Na koncu je pitanje završilo pred sudom EU koji je kasnije dao definiciju pogona te je djelomično uklonjena neizvjesnost. No, s obzirom na to da bi zakonske odredbe trebale biti određene ili barem odredive, nameće se zaključak da je prvi način izračuna kolektivnog viška radnika, koji je od početka bio određen, sigurno sretnije rješenje za radnike, a i za poštene poslodavce, na koncu i za pravnu sigurnost uopće.
U Hrvatskoj je prihvaćena upravo ta, druga opcija iz Direktive. Tvrdilo se da je osigurana šira zaštita prava radnika u slučaju kolektivnog otkazivanja jer se broj viška radnika utvrđuje na razini poslodavca, a ne samo u odnosu na broj radnika zaposlenih u nekom pogonu. No to svakako nije bio slučaj od početka primjene Direktive jer je kao što je ranije spomenuto, tome pridonijelo tek tumačenje Suda EU.
Prema odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19); dalje ZOR, do primjene odredbi o kolektivnom višku radnika dolazi ako bi kod poslodavca u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika. U višak radnika ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca. U tom se slučaju poslodavac prvo dužan savjetovati s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu uklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, te o provedenom savjetovanju obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja (Hrvatski zavod za zapošljavanje; dalje HZZ), a radnicima koji su utvrđeni viškom, radni odnos ne smije prestati tijekom razdoblja od trideset dana od dana dostave obavijesti HZZ-u. HZZ može poslodavcu pisano naložiti odgodu provođenja otkazivanja svim ili pojedinim radnicima, koji su utvrđeni viškom za još najduže trideset dana, ako tijekom produženog roka može osigurati nastavak radnog odnosa radnika (čl. 127. ZOR).
Dakle, odluka o otkazu se ne može donijeti prije isteka rokova koji su ZOR-om propisani.
Stvarna zaštita radnika koji su predloženi kao višak bila je i dalje upitna pogotovo nakon odluke Županijskog suda, koju je potvrdio i Vrhovni sud prema kojoj se radničkom vijeću ne može priznat položaj stranke u postupcima radi pobijanja programa zbrinjavanja viška radnika. Za radnike je izuzetno bitno da se radničkom vijeću, kao tijelu koje se brine o zaštiti prava radnika, prizna položaj stranke u postupku, kako bi mogli zastupati i štiti prava i interese radnika u postupcima radi pobijanja programa zbrinjavanja viška radnika koje je donio poslodavac povodom kolektivnog otkazivanja.
No svakako jedan veliki korak je učinjen kada su propusti poslodavca prilikom kolektivnog otkazivanja ZOR propisani kao teži prekršaji poslodavca (ZOR čl. 228. st. 1. t. 22., t. 23., t. 24.). Prema ZOR neki od težih prekršaja poslodavca su: ako ne obavijesti radničko vijeće o pitanjima o kojima ga je dužan obavijestiti na način propisan ovim Zakonom (članak 149.) (čl. 228. St. 1. t. 22. ZOR); ako se s radničkim vijećem ne savjetuje o pitanjima o kojima je dužan savjetovati se na način propisan ovim Zakonom (članak 150.)(čl. 228. St. 1. t. 23. ZOR).
Navedeno je svakako doprinijelo stvarnoj zaštiti radnika jer prije takvi propusti poslodavca nisu ni bili propisani kao prekršaji.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mat McDermott
Tekst napisala: Marija Petrošević
Preporučite članak: