Ujedinjeni platformski radnici u svojoj su borbi za poštene radne uvjete došli i do Sabora i Vlade – i nisu se zadržali ispred zgrada.
Kad u nešto više od tjedan dana grupa radnika čak dva puta izađe na ulice prosvjedujući, postaje jasno da planiraju dići frku nakon koje se prašina neće slegnuti već iduće jutro. Dostavljači Wolta pred svoju su upravu sa zahtjevom za boljim radnim uvjetima istupili još u veljači, ali su – nakon brzopotezno iznevjerenih obećanja pregovora – u mart ušli puno borbenije, obraćajući se ne samo Woltu, nego i drugim platformama, dostavljačima i Vladi, i sve to uz podršku Inicijative za radnički Zakon o radu. Da su njihovi istupi i zahtjevi zahvaljujući upornosti doista počeli rezonirati i odjekivati znatno šire od Kuzminečke 10A u kojoj je smješten domaći Wolt pokazuje do sada najveći prosvjed održan u petak na Trgu bana Jelačića. Na njemu su se Woltovim plavima pridružile i druge dostavljačke boje – mogli smo vidjeti pokoju žutu Glovovu i zelenu Boltovu torbu – potvrđujući da je širi krug dostavljača ovu borbu prepoznao kao zajedničku. Među okupljenima, kako smo mogli vidjeti ili saznati iz obraćanja, bilo je dugogodišnjih dostavljača koji žive od tog posla i ne žele odustati od njega, ali i onih koji dostavljaju uz svoje primarne poslove jer od njih ne mogu živjeti, nekoliko stranih radnika pa i radnika koji su na vlastitoj koži doživjeli neisplatu plaća od svojih navodnih poslodavaca – agregatora.
Na prosvjedu su predstavnici Inicijative, zajedno sa saborskom zastupnicom Radničke fronte Katarinom Peović i sindikalistom Novog sindikata Mariom Ivekovićem uime Inicijative za radnički ZOR, upozorili na ključne probleme na kojima profitira domaća platformska ekonomija i od kojih se dostavljačke kičme sve jače lome: posrednike agregatore koji posluju u sivoj zoni i dostavljačima uzimaju proviziju, a ne preuzimaju ni jednu drugu obavezu ni odgovornost poslodavca; činjenicu da dostavljači sami snose sve troškove rada; da su naknade pale i da ih je dodatno srozala konverzija u euro; da je novi Zakon o radu krojen po mjeri platformi i agregatora, a ne radnika; kao i to da kroz agregatore već neko vrijeme buja zapošljavanje strane radne snage koja je, kako su napomenuli, tretirana kao suvremeno roblje. Peović je više puta podcrtala da nigdje drugdje u Europi nema situacije u kojoj 80 posto platformskih radnika radi preko posrednika, a platforme su amnestirane od bilo kakve odgovornosti i nitko ne staje uz radnike.
„Nećemo agregatore, nećemo aligatore“
Pred stotinjak ljudi na glavnom trgu govornici su ponovili da žele pregovaranje oko dizanja cijene rada, kontrolu uvjeta rada stranih radnika, transparentniji algoritam, mijenjanje Zakona o radu i Zakona o stranim radnicima i – vjerojatno najspominjaniji i najvažniji zahtjev – da im se omogući direktno zapošljavanje kod platformi ili rad kroz vlastite obrte, odnosno da se iz računice maknu agregatori, među dostavljačima “od milja” već neko vrijeme poznati i kao „aligatori“ („Nećemo agregatore, nećemo aligatore!“ – orilo se u jednom momentu)". S detaljnom listom svojih zahtjeva u ruci Inicijativa je nakon toga povela kolonu bicikala i dostavljačkih torbi okupljenih iza transparenta „ReWolt za radnička prava“ preko Radićeve prema Markovom trgu i zgradi Vlade. Tamo su ih ministar rada Marin Piletić, njegovi suradnici i predstavnici Državnog inspektorata primili na kratki sastanak koji je, kako je poslije napomenuo glasnogovornik Inicijative Silvio Šimić, pokazao da ih je ovog puta izvršna vlast shvatila ozbiljnije nego platforme. Iveković je izvijestio da je ministar obećao da će već ovog tjedna započeti razgovore s predstavnicima svih platformi te nastaviti sastanke s pregovaračkim timom Inicijative, ali i poduzeti neke konkretne korake: pokrenuti „češljanje“ agregatora te ukinuti dosadašnju obavezu dostupnosti radnika platformama 0-24h. Osim toga, ministar je najavio da razvijaju vlastitu aplikaciju za praćenje svih aktivnosti i transakcija na svim platformama u Hrvatskoj. Iako trebaju biti zadovoljni što su im vrata Vlade i Ministarstva rada napokon otvorena, napomenuo je Iveković, pred Inicijativom je još puno posla jer se ništa neće riješiti ako ne dođe do zakonskih rješenja koja bi osigurala da se s platformama može kolektivno pregovarati o cijeni i uvjetima rada te koja bi ispustila agregatore iz priče, što ministru još nije u planu. Da su agregatori suvišni u priči, napomenuo je Šimić, pokazuje i činjenica da u ovoj borbi ne stoje uz njih, radnike, mada bi bilo logično da zajedno s njima istupaju prema platformama i državi: „Zapravo ne rade ništa osim što uzimaju proviziju, a kada je dostavljačima najteže, ništa ne govore.“
Poslodavac bi trebao biti onaj tko određuje cijenu rada
Da je prijekopotrebno cjelokupno reguliranje platformskog rada u smjeru zaštite radnika, a ne legalizacije agregatora i amnestiranja platformi od odgovornosti za radnike kako je to trenutno urađeno, pokazao je i okrugli stol održan u Saboru par dana prije prosvjeda, u utorak 7. ožujka, u organizaciji Katarine Peović i Inicijative Za radnički Zakon o radu. Tada još, čini se, ni predstavnici vladajuće stranke ni inspektorata nisu osjećali dužnost da pogledaju u lice platformske radnike pa se nisu ni pojavili na razgovoru koji je trajao preko tri sata, ali su se zato okupljeni – Radnička fronta, sindikalisti, članovi SDP-a, predstavnice Ureda pučke pravobraniteljice, predstavnici akademske zajednice, radnici platformi iz Inicijative zajednice Wolt dostavljača, novinari i pravnici – složili da je stvar goruća i da treba nastaviti inzistirati na ukidanju posrednika, sindikalizaciji i pritiskanju države da zakonski prisili platforme na pregovaranje i tretiranje dostavljača kao radnika.
Jedan od razloga za organiziranje razgovora u saboru i kasniji prosvjedni odlazak pred Vladu, napomenuo je na okruglom stolu Šimić, bio je taj što su nakon prvog sastanka s upravom njihove platforme shvatili da se Wolt, bez obzira na to što ima aplikaciju, kreira cijenu njihovog rada i na tome zarađuje milijune, ne osjeća kao netko tko bi im trebao pomoći i maksimalno se zakonski ograđuje od pitanja njihovih radničkih prava i cijene rada. Zbog toga su, umjesto samo prema platformi, krenuli znatno šire, kako u smjeru mijenjanja zakona tako i izgradnje pregovaračke pozicije koja je važna za budućnost platformskih radnika.
Tomislav Kiš iz Novog sindikata je upozorio da je Vlada napravila veliku grešku misleći da će ovakvim Zakonom o radu riješiti stvari, ali je podsjetio i na to da je Inicijativa za radnički ZOR od početka upirala prstom u dio koji se tiče platformskog rada, osobito agregatore: „U radnom odnosu u Hrvatskoj postoje tri čimbenika: radnik, poslodavac i država, a ovdje je i četvrti faktor, agregator, koji je višak. Maltene svatko može biti agregator – niti mora imati znanje ni materijalnu osnovu za vođenje firme. Jedini prihvatljivi način je da ljudi rade direktno za platforme jer one određuju cijenu rada i pravila igre, a odgovornost je nikakva.“
Samo ugovorom o radu radnici mogu ostvariti sve beneficije radnog odnosa
S obzirom na to da Inicijativa dostavljača priželjkuje i opciju rada za Wolt kroz samostalne obrte, kako ponavljaju na svim prosvjedima i u svim istupima pa tako i u svojim zahtjevima prema Vladi, Viktor Gotovac, profesor s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nastojao je iz pravno-ekonomske perspektive upozoriti na probleme poticanja modela samozapošljavanja i „partnerstava“ nauštrb standardnog radnog odnosa putem ugovora o radu, napominjući da se mnoge radnike strateški gura u odnos samozaposlenosti upravo zato da se ne bi moralo raditi sukladno Zakonu o radu. Rad je trenutno, napomenuo je, naprosto skuplji od svih alternativa, bile oni paušalni obrti ili kojekakvi j.d.o.o.-ovi, ali samo radni odnos nudi, recimo, zaštitu i plaćeno bolovanje, koje je upravo dostavljačima iznimno važno jer su danonoćno, po svim vremenskim uvjetima, na svojim motorima i biciklima. „Novcem ćete biti privučeni da žrtvujete svoju sigurnost i zdravlje da biste zaradili više“, poručio je radnicima kojima se promoviraju takvi aranžmani i dodao da treba inzistirati na radnom odnosu i onda se boriti interesno kroz sindikat.
Problematike platformskog rada svjestan je i Ured pučke pravobraniteljice, ispred kojeg je na okruglom stolu govorila Dijana Kesonja. Ured inzistira, kako je Kesonja napomenula složivši se s ostalima okupljenima na okruglom stolu, da digitalne platforme preuzmu odgovornost jer „solidarna odgovornost“ koja trenutno stoji u Zakonu o radu nije dovoljna, i u praksi će se, vrlo vjerojatno, platforme od nje izuzimati, prepuštajući radnike agregatorima od kojih se, sudeći po dosadašnjim praksama, ne može očekivati učinkovita zaštita radnika. Kesonja je istaknula i važnost toga da platforma osigura sredstva rada, odnosno da korištenje vlastitih sredstava za rad bude samo mogućnost, a ne i obaveza platformskih radnika jer u suprotnom postoji mogućnost nejednakog postupanja odnosno diskriminacije prema radnicima koji zbog svojih imovinskih prilika nisu u mogućnosti osigurati ta sredstva. Vrlo je važno i da se upravlja algoritmom aplikacije tako da on nema diskriminatorne učinke na radnika. Trenutno, podsjetila je na ono o čemu radnici već duže govore, to nije slučaj jer algoritam ne prepoznaje razloge odsustva pa primjerice nakon povratka s bolovanja radnici kroz aplikaciju dobivaju manje atraktivne dostave, što predstavlja diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja. Mada Ured do sada nije zaprimao pritužbe platformskih radnika, kako kaže Kesonja, pozvala ih je da im se slobodno obrate u slučaju problema i kršenja radničkih prava.
Platforme globalno zaobilaze regulative gdje god mogu
Da zavrzlama koja se kod nas događa s platformskim radom i pitanjem poslodavaca i posrednika nije nikakva čudna koincidencija nego proizvod globalnog modusa operandi platformi da zaobilaze regulative gdje god mogu, upozorila je Jelena Ostojić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja se već dugo godina istraživački bavi prekarnim radom te je u okviru svog posla razgovarala s nizom dostavljača. Činjenica da su se Woltovci obratili platformi, a ne agregatorima kao svojim navodnim poslodavcima, istaknula je Ostojić, jasno pokazuje da su agregatori tu potpuno izlišna instanca koja prikriva stvarnog poslodavca, odnosno čisti „reket na rad“. S obzirom na potpuni kaos koji vlada u dosadašnjem poslovanju agregatora, dodala je Ostojić, potpuno je iluzorno vjerovati da će se njihovom legalizacijom stanje naprosto srediti. Jedino rješenje je i prema njoj to da se ne odustaje od ugovora o radu i da se platforme proglasi stvarnim poslodavcem: „Tko želi ostvarivati profit je poslodavac i treba se tako ponašati. Ali bitka za izmjenu zakona je samo prva instanca jer se trebamo stalno podsjećati da se ni trenutna zakonska regulativa ne poštuje, recimo kod sezonskog rada. Fali nam efikasan inspektorat rada.“
Sudionici okruglog stola dotaknuli su se i teme stranih radnika, kojima se Inicijativa zajednice Wolt dostavljača obratila lecima s pozivom na pridruživanje na nepalskom i hindi jeziku. Mada nemamo neki precizni uvid u uvjete u kojima oni rade, među domaćim je dostavljačima koji su u povremenom kontaktu sa svojim “stranim” kolegama njihova situacija već više puta opisana kao moderno ropstvo, I u Saboru smo mogli čuti više primjera i priča o raznim pojedinačnim slučajevima lošeg tretmana stranaca. Neki od radnika iz Indije i Nepala navodno plaćaju agregatorima da bi uopće došli u Hrvatsku. Nakon pada s bicikla jednog je radnika platforma isključila, a agregator izbacio na cestu iz smještaja za koji mu je do tada oduzimao dio zarade. Nekim se radnicima navodno daje samo četvrtina ili trećina zarade, priča se i da im prijavljuju boravište na adrese drugačije od onih na kojima zaista spavaju, a neki agregatori im umjesto ugovora o radu, kako smo mogli čuti, daju samo dozvolu za rad. U ovoj mutnoj i mračnoj situaciji sa – slobodno možemo reći – radničkog dna, stranci dostavljači nisu upućeni u svoja prava, boje se oko bilo čega pobuniti te, kako je rekla jedna od sudionica razgovora, vide svog agregatora kao alfu i omegu, misleći da će, ako od njega dobiju otkaz, biti osuđeni na deportaciju.
Međutim, podsjetimo da je, i prije nego su se agregatori dosjetili Nepalaca i Indijaca i počeli polagano svoje paravanske ugovore o radu umjesto „domaćem“ nuditi još jeftinijem i ustrašenijem stranom prekarijatu, platformska revolucija jako smrdjela na dobru staru eksploataciju koja lomi radničke pedale, leđa i novčanike koliko god joj se dozvoli. Ne moramo čak ni gledati van granica Hrvatske: dovoljno je da se sjetimo pada naknada, podizanja maksimalne dozvoljene kilaže u Glovu s 9 na 25 kila i rada po postpotresnom Zagrebu u pandemiji bez zaštitne opreme, ili pak rušenja cijena rada kroz jeftine Economy i Saver opcije u Uberu i Boltu prije dvije godine, kao i udara na zaradu nakon što je gorivo značajno poskupjelo. Ako to imamo na umu, kao i lobiranje platformi te bitke koje one i sindikati godinama vode diljem svijeta, postaje potpuno evidentno da ćemo o agregatorima, jeftinoj stranoj radnoj snazi, visini nadnica i eventualnom statusu radnika morati još puno slušati, govoriti, urlati na megafon i pregovarati da bi vrata Vlade i ministarstva ostala koliko-toliko otvorena i da bi se proces uređivanja tog tržišta vodio u smjeru koji je od koristi za platformske radnike, a ne samo za privatne međunarodne korporacije kako je to bilo do sada.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Tekst i fotografije:
FOTO GALERIJA
Preporučite članak: